VEDRANA RUDAN Amerika u plamenu: Moj je sin tamo dugo bio "bijelo smeće"...

Moj je sin tamo dugo bio „bijelo smeće“, dva američka fakulteta nisu mu pomogla da ne bude crnac u bijeloj koži

Hrvatska književnica Vedrana Rudan napisala je ponovo odličan tekst, osvrnuvši se na trenutnu situaciju u SAD.

PROČITAJTE JOŠ MIRA FURLAN: Stanje u Americi podseća na raspad Jugoslavije, ČOVEK SE BOJI ČOVEKA!

Prenosimo ga u celini:

"Ima nas koji čisto racionalno ne volimo Ameriku. Kad kažem da ne volim Ameriku, to govorim otkako sam je bolje upoznala, sin mi je tamo proveo dobar dio života, uvijek osjetim potrebu da svoju tezu opravdam činjenicama koje spominju pametni ljudi. Ja sam previše emotivna i previše neobjektivna. Moj je sin tamo dugo bio „bijelo smeće“, dva američka fakulteta nisu mu pomogla da ne bude crnac u bijeloj koži.

 

Zato sam u Jutarnjem s velikim interesom pročitala skraćeno uvodno poglavlje iz knjige „Cijena profita“ američkog ekonomiste i nobelovca Josepha E. Stiglitza. Izdvojila sam nekoliko rečenica.

„Političari nas nemilice uvjeravaju da je Amerika snažnija i bolja od ostalih. Podaci pokazuju nešto sasvim drugo. SAD ima veću nejednakost u primanjima nego ijedna druga zemlja. Udio radništva, osobito ako izostavimo najbogatijih 1% radnika-koji obuhvaćaju bankare i generalne direktore, koje se smatra „radnicima“ za statističke potrebe, strmoglavo se smanjuje i to na neviđen način, sa 75% 1980. na 60% 2010., što je smanjenje od 15% u kratkom razdoblju od samo 30 godina.

PROČITAJTE JOŠ SCENA IZ AMERIKE: Belci na kolenima mole svoje CRNE KOMŠIJE ZA OPROŠTAJ (VIDEO)

Udio najbogatijih 1% više se nego udvostručio. Udio najbogatijih 0,1% povećao se gotovo četiri puta u posljednjih 40 godina. Muški radnici, njih čak 15% u naponu snage ne radi. Plaće u Americi su, kad se uračuna inflacija, približno na istoj razini kao prije 60 godina. Produktivnost američkih radnika se u istom razdoblju povećala sedmerostruko.

Amerika je duboko podijeljena i na temelju rasne, etničke i rodne pripadnosti, a veliki dio tih podjela temelji se na okrutnoj diskriminaciji. 1968. godine, nakon rasnih nemira, predsjednik Johnson imenovao je odbor koji je trebao odrediti temeljne razloge. Zaključci tog povjerenstva nažalost vrijede i danas. ‘Naša zemlja kreće se u smjeru dvaju društava, crnačkog i bjelačkog-dvaju odvojenih i neravnopravnih društava.’

 

U Americi najbogatijih 1% stanovnika ima više od 40% ukupnog američkog bogatstva. Diljem svijeta slika na samom vrhu još je gora. Godine 2017. 26 pojedinaca ima jednako bogatstvo kao donjih 50% stanovništva svijeta, dakle, oko 3,9 milijardi ljudi. Ta se brojka ubrzano smanjuje. Danas, što je gotovo nemoguće zamisliti, ta šačica od tek 26 osoba, gotovo odreda muškaraca, ima jednaku ekonomsku težinu kao svi stanovnici Kine, Indije i Amerike zajedno.“

vedrana-rudan-foto-mitar-mitrovic-ras

 *Foto: Mitar Mitrović

Tako piše nobelovac Joseph E. Stiglitz u svojoj knjizi „Cijena profita“, izdavač Profil.

Vi koji gledate Ameriku u plamenu i nadate se da će je progutati vatra paklena, skrenite pogled i prepustite se užicima koje nobelovac Angus Deaton naziva „bolestima očaja“. Uživajte u alkoholu, predozirajte se drogom, ubijte se.

Običan, mali čovjek, crni, bijeli, žuti ili smeđi danas nema pravo na dostojanstven život. Ni u Njujorku, ni u Benkovcu."

Share this article