Istina o Vasiliju Ostroškom: Ko je zaista bio svetac zaslužan za brojna čuda i isceljenja?

Svetac, čiji je kult veoma raširen u našem narodu, Vasilije Ostroški rođen je 1610. godine u selu Mrkonjići u Hercegovini od oca Petra i majke Ane Jovanović. Na rođenu je dobio ime Stojan.

Iako su bili siromašni, Jovanovići su važili zapobožnu porodicu, koja redovno posećuje sva bogosluženja. Mladi Stojan isticao se među ostalima dobrotom i stasom, pa su ga roditelji, u strahu da mu Turci iz zavisti ne naude, poslali u manastir Zavala, gde mu je stric bio iguman. Zavala je imala učeno bratstvo i veliku biblioteku, što je blagotvorno uticalo na Stojanov duh, a tu je prvi put video i isposnice u stenama iznad manastirske crkve. Stric ga zatim šalje u Tvrdoš, u trebinjskom kraju, radi daljeg bogoslovskog i duhovnog usavršavanja. Tu se Stojanzamonašio i uzeo ime Vasilije.

Put na Svetu goru

Put ga dalje vodi na Cetinje, gde ga je mitropolit Mardarije zadržao u svojoj službi. Ali kad nepunih godinu dana kasnije mitropolit pokaže pomirljiv stav prema unijaćenju koje je sprovodila Katolička crkva, Vasilije se vraća u Tvrdoš, gde ubrzo postaje iguman. Željan novih saznanja i vođen crkvenim poslovima, odlazi u Peć, kod patrijarha Pajsija, onda s njegovim blagoslovom na Svetu goru, gde ostaje godinu dana.

Sa Atoske gore putuje u Rusiju, gde pohodi mnoge svetinje, i u Tvrdoš se vraća s brojnim darovima ruskog cara – bogoslužbenim knjigama i liturgijskim predmetima. Ubrzo po povratku Vasilije je izabran zamitropolita zahumskog, a patrijarh Gavrilo I postaviće ga docnije na eparhiju „Nikšić, Plana, Kolašinoviće i Morače“. Kao mitropolit, Vasilije se borio na dve strane – protiv Katoličke crkve, koja je sprovodila unijaćenje, i protiv turskog ugnjetavanja naroda.

Otkopali mu grob

Uz pastirsku brigu za ljude, mitropolit Vasilije težio je i daljem sopstvenom duhovnom uzdizanju. U monaškim kelijama na Ostrogu proveo je 15 godina, a u Gornjem Ostrogu podigao je crkvu posvećenu Vavedenju Presvete Djeve Bogorodice. A da bi se odužio Hilandaru za dobijena duhovna blaga, 1671. godine obnovio je manastirsku kulu Svetog Georgija. Iste godine je umro u Gornjem manastiru Ostrog, gde je i sahranjen.

 

Sedam godina posle smrti, pošto se u snu javio igumanu manastira Župa, njegov grob je otkopan, a u njemu je nađen „vladika celokupan i svet“. Njegove mošti zbog Turaka su nekoliko puta seljene, da bi kasnije bile vraćene u Ostrog. Smatraju se čudotvornim, a u njihovu moć veruju i pravoslavci i muslimani. Postoji dosta crkava posvećenih ovom svetitelju: u Ružici na Sinjajevini, u Ribnjaku iznad Bara, Kumboru, Dobroti, Blagaju kod Mostara, u Vojvode Stepe u Banatu, u Čisholmu u Minesoti…

Njegov lik predstavljen je na fresci iznad ćivota u Ostrogu, a ikone koje su mu posvećene čuvaju se u Morači, Kotoru, Kumboru, Risnu i u drugim crkvama u Hercegovini i Crnoj Gori. Srpska crkva proslavlja ga 12. maja.

(Izvor: beograd.in)

Share this article