Kada želi da siđe sa stijene iznad manastira, Maksim je potrebno 20 minuta da se spusti niz stepenice. Namirnice mu obično donose i podižu vjernici pomoću konopa, a on sam silazi dva puta nedjeljno kako bi se molio s njima.
Prije nego što se zamonašio 1993. godine, radio je kao radnik na dizalici, pa je oduvijek volio visine.
„Ovdje je tolika tišina da možete osjetiti Božije prisustvo”, kaže o. Maksim.
Njegovi jedini posjetioci su sveštenici i grupe problematičnih mladih ljudi koji traže utjehu u manastiru u podnožju planine. Fotograf Amos Šaple posjetio je monaha, ali mu on nije odmah dozvolio da se popne na stijenu. Umjesto toga proveo je četiri dana moleći se po sedam sati. Na kraju mu je dozvoljeno da se popne uz stepenice.
Maksim mu je rekao da se zamonašio nakon boravka u zatvoru, kada je odlučio da promijeni svoj život. Kada je tek došao na vrh stijene, spavao je u frižideru. Sada se na vrhu stijene nalazi udobna koliba sa krevetom.
Stijenu Katshki koristili su stolpnici, hrišćanski podvižnici koji žive na vrhovima stubova i stijena. Praksu je, u 15. vijeku, zaustavila otomanska okupacija. Vjekovima je ova stijena bila napuštena, a lokalno stanovništvo je samo proučavalo misteriozne ruševine u njenom podnožju.
Planinar Aleksander Japardize je 1944. godine predvodio grupu koja je prva dokumentovala vrh stijene i otkrila ostatke kapele i skelet monaha koji je tu živio.
Ubrzo nakon pada komunizma i ponovnog oživljavanja religije u Gruziji, o. Maksim je odlučio da živi na vrhu stijene, kao što su to nekada činili stolpnici.
„Kao mladić sam pio, prodavao drogu i slično. Kada sam završio u zatvoru, znao sam da je vrijeme za promjenu. Sa prijateljima sam pio u okolini i viđao sam ovo mjesto, gdje se zemlja srijeće sa nebom. Znali smo da su monasi nekada živjeli ovdje i osjećali smo veliko poštovanje prema njima. Prve dvije godine nije bilo ničega, te sam spavao u starom frižideru, koji me je štitio od vremenskih neprilika“, ispričao je Maksim.
Naknadno je, zajedno sa lokalnom hrišćanskom zajednicom, napravio stepenice, obnovio crkvu i izgradio kolibu.
Ljudi koji se nađu u životnim problemima dolaze, ostaju i traže savjet od o. Maksima i mladih sveštenika. Bivaju ugošćeni pod uslovom da se pridruže sveštenicima u molitvi po sedam sati dnevno, a pomažu i u službi.
Stolpnici su bili grupa ranohršćanskih asketa koji su provodili vrijeme sjedeći ili stojeći na vrhu uskih stubova. Najpoznatiji je Sveti Simeon Stolpnik, koji je od 423. godine proveo 30 godina na vrhu stuba.
Sveti Alimpije Solpnik je u šestom vijeku proveo 67 godina na stubu. Posljednjih 14 godina je proveo ležeći, budući da više nije mogao da stoji.
(Izvor: Telegraf.co.uk / Preuzeto sa: radiosvetigora.wordpress.com)