OD POSTA DO PRIČESTA: Post je po učenju hrišćanstva uzdržavanje od svega što nije dobro

Najveći broj naših ljudi posti tek nekoliko dana u godini. Nije malo ni onih koji, iako poste ceo Božićni ili Uskršnji post to čine samo radi čišćenja tela, skidanja kojeg kilograma ili pukog običaja. Ima i onih koji nakon posta uopšte i ne odu na pričest.

Da li je to vera ili dijeta ukoliko telesnom postu uskratimo duhovnu stranu i šta znači biti pravi vernik, za "Blic" objašnjava Dimitrije Kalezić, profesor u penziji i bivši dekan Bogoslovskog fakulteta.

 

- Nije svako uzdržavanje od hrane i pića post. Ako neko treba da ide na operaciju, zbog čega mu je zabranjeno da jede, to ne znači da on posti. Lako je postiti. Ne jedeš, ali da li je time taj neko spreman da tokom odricanja od mrsne hrane napravi moralne korake naviše i na kraju ode na pričest. Post nije samo gladovanje, jer je pričest njegova nagrada. To je cilj posta - objašnjava profesor Kalezić.

*Foto: E. Čonkić / RAS Srbija

On dodaje da oni koji poste čitav post i na kraju ne odu na pričest, možda su imali dobru nameru, ali kao vernici sebe nisu nagradili. Pojašnjava da reč pričest znači priključiti se nekome, odnosno sjediniti se sa Bogom.

U Srpskoj pravoslavnoj crkvi redovno ponavljaju da je upravo u tome smisao i suština Božićnog, koji je počeo 27. novembra, ali svih ostalih postova u kalendaru.

 

Pravoslavno hrišćansko shvatanje je jasno - post je duševna hrana, priprema za svetu tajnu pričešća, savladavanje iskušenja i stremljenje kao čistoti duha i tela.

- Post je po učenju hrišćanstva uzdržavanje od svega što nije dobro, što ide protiv drugoga, što nam otvara šansu i mogućnost da činimo nemoralne i štetne stvari i nanosimo zlo drugome. Moralni osnov koji se gradi pomoću posta je osnov i podloga vaspitanja. Mi time potvrđujemo da smo pravi vernici - ističe Kalezić.

*Foto: K. Kamenov / RAS Srbija 

Na pitanje kako na pravi način pristupiti postu, u crkvi ukazuju na primer Isusa Hrista. On je četrdeset dana proveo u pustinji u postu i molitvi. Uspeo je da odnese pobedu nad iskušenjima i na najbolji način stupi u podvig iskupljenja ljudskog roda.

Tumači crkvenih prilika kažu da neki vid pomodarstva koji ljude navodi na post i spoljno ispovedanje vere nemoguće je isključiti.

Stav koji preovlađuje je, međutim, da to nije nužno loše, jer ljudi tako imaju priliku da spoznaju i dublji smisao religije i intimne komunikacije sa Bogom.

Kao uzor istinskog posta u pravoslavlju obično se uzima način na koji se pred velike praznike podvrgavaju monasi u manastirima, što je najpribližnije Hristovom postu. Kaluđeri se u to vreme hrane vrlo skromno, jelima spremljenim uglavnom na vodi, uz retko korišćenje ulja i ribe.

(Izvor: Blic.rs/Sonja Todorović)

Share this article