Otkud nam reč „dinar”?

U nas gotovo da nema čoveka koji bar jednom dnevno ne izgovori reč dinar. Nije to ni čudno, jer bez dinara se teško može živeti. Bez dinara se ne može otići u bioskop, u pozorište ili u cirkus, ne može se ući u tramvaj, trolejbus, autobus ili avion. O kupovini na pijaci ili u trgovini da i ne govorimo!  Šta je, onda, taj toliko cenjeni dinar, šta znači ta naša tako često izgovarana reč?

Rekoh, eto, naša reč, misleći na dinar, a dinar po poreklu nije uopšte naša reč. Naša je samo po tome što se njome služimo, što je upotrebljavamo kao naziv za svoju osnovnu novčanu jedinicu, koja sadrži 100 para.

Dinar je, inače, latinskog, pa i grčkog porekla. Potiče još iz vremena Rimske imperije – čak iz 3. stoleća pre naše ere! Od 269. godine p.n.e. kovao se u Rimu srebrni novac denarius (desetak, desetica, desetača), nazvan tako po tome što je sadržavao deset asa (a as je bio u Rimu novčana jedinica koja se delila na 12 uncija). Denarius se kasnije proširio i po drugim zemljama: u Francuskoj je postao denier, u Italiji denaro, u slovenskim zemljama denar, uglavnom u opštem značenju: novac ili pare. U Grčkoj je još ranije postojaodenarion. U istočnim jezicima, posebno u arapskom, denarion, odnosno denarius, postao je dinar.

Arapi su od 7. stoleća kovali zlatne novčiće s takvim nazivom. S istoka je dinar dospeo u naše krajeve negde početkom 14. stoleća, i to preko Dubrovnika, gde je postojala kovnica novca, iz koje su se dinari širili po celom Balkanskom poluostrvu. Kao novčana jedinica dinar je kod nas uveden tek krajem 19. stoleća (u Srbiji), a kasnije je prihvaćen i u Jugoslaviji, zamenjujući (1918) crnogorski perper i austrougarsku krunu, koja je dotada važila u krajevima što su bili pod austrougarskom vlašću.

Zanimljivo je da dinar nije uzet za novčanu jedinicu samo u našoj zemlji nego i u drugim zemljama, uglavnom arapskim: u Iraku (jedan irački dinar ima 100 filiska), zatim Jordanu, Adenu, Alžiru, Bahreinu, Kuvajtu i Tunisu. U Iranu je dinar stoti deo osnovne novčane jedinice, koja se naziva rial. Tamo je, dakle, dinar ono što je u nas para.

Naziv para potiče inače iz turskog jezika. Izvorno mu je značenje: srebro (od arapskog bara – srebro). Od 17. stoleća para je bila osnovna novčana jedinica u Turskoj carevini, a naši su je ljudi shvatili kao novac uopšte. Zato se i danas kaže: nemam para, što znači – nemam novaca. Krajem 19. stoleća para je u Srbiji prihvaćena kao naziv za najmanju novčanu jedinicu (stoti deo dinara), što se zadržalo do danas.

Milan Šipka, Priče o rečima

KutakNet

Share this article