STRASTVENI KOLEKCIONAR OLOVAKA: Njegova riznica nema neku materijalnu vrednost, ali njemu znači mnogo

Siniša hemijske dobija u učionici, od prijatelja i komšija, od medicinskih sestara i doktora.

Prvo što pada u oči kad uđete u porodičnu kuću Siniše Tanića iz Busilovca, nedaleko od Paraćina, jesu gomile hemijskih olovaka, uredno složenih u nekoliko stalažica i u plastičnim kutijama na trpezarijskoj vitrini.

– To mi je glavna fora, jer ne mogu da tražim hemijsku na poklon osim ako ne piše – priča naš sagovornik, pasionirani sakupljač Siniša Tanić.

 

Siniša je učitelj i pasionirani kolekcionar, a svoju kolekciju obogaćuje – gde stigne. U učionici, gde mu đaci poklanjaju najćešće pokvarene ili prazne olovke, dobija ih na poklon od prijatelja i komšija, od medicinskih sestara i doktora u seoskoj ambulanti i u domu zdravlja, pa čak i u Institutu za kardiovaskularna oboljenja u Beogradu!

– Tamo sam operisan početkom godine jer mi je na zelenoj pijaci u Paraćinu bukvalno puklo srce. Imao sam rupturu srčane aorte. Nakon šest sati probudio sam se u Beogradu, gde me je prevezla Hitna. Da ne dužim, nakon operacije i posle nekoliko nedelja bolničkih dana, merkam ja kako kvalitetnu hemijsku olovku ima moja doktorka. Mislim: ne vredi, neće dati, al’ ipak pitam da li je olovka prazna. Ako jeste…. Posle me doktorka pozvala u trpezariju i poklonila mi olovku koju je njoj poklonio ministar Lončar. Na olovci piše: Narodna skupština Republike Srbije – priča nam Siniša i pokazuje nam svoju uspomenu na nevesele bolničke dane, kad je jedva preživeo.

U njegovoj kolekciji je više od 2.000 najrazličitijih olovaka, od najobičnijih plastičnih, do skupljih, različitih oblika, sa različitim natpisima i iz inostranstva. Čim uđe u neku kancelariju, odmah krene da merka olovke.

 

– To mi je kao uslovni refleks. Ako me znaju, često mi sami poklone. Ako ne, ja upotrebim svoju foru jer tako do novog eksponata najčešće dođem. Pitam imaju li neku olovku za bacanje. Posle početnog čuđenja, željena olovka najčešće završi u mom džepu. Ako ne odmah, onda kasnije, kad je vlasnik ispiše – pojašnjava nam Siniša svoju strategiju.

Inače mu je baš “kul” da dobija olovke od medicinskog osoblja. Prvu veću količinu dobio je od sestre iz seoske ambulante.

– Vidim na stolu puno olovaka koje ne rade, pa velim, da mi da ja da popravim i da podelimo napola. Ona mi da sve i kaže da joj vratim samo nekoliko, da ima čime da piše. Tako je i krenula moja pasija sakupljanja hemijski – priča Siniša.

A u paraćinskom domu zdravlja – situacija slična. Kada je njegova izabrana doktorka shvatila šta Siniša sakuplja, odmah je priložila svoju olovku.

– Sad kad odem kod lekara, još sa vrata mi doktorka kaže: “Vidi šta imam za tebe!”, pa tek onda otvara moj zdravstveni karton – hvali se učitelj.

U ovoj priči idealna je stvar što Sinišu upotpunjavanje njegove kolekcije ne košta mnogo. Dok drugi kolekcionari moraju da imaju brdo para i da kupuju, on je 99 odsto svoje zbirke dobio na poklon!

 

(Telegraf.rs/ Z.R.P.)

Share this article