Nakon što se zemljotres smirio, kada su spasioci došli do ruševina kuće mlade žene, vidjeli su mrtvo tijelo kroz pukotine. Međutim, tijelo je bilo u nekako čudnom položaju, klečala je na koljenima isto kao da nekoga obožava, tj. da se moli. Tijelo joj je bilo nagnuto naprijed a njene ruke su podupirale neki predmet. Dok se kuća urušavala, smrskala joj je leđa i glavu.
Uz mnogo poteškoća, vođa spasilačkog tima je proturio ruku kroz uski prolaz kako bi dosegao do ženinog tijela. Nadao se da je žena još uvijek živa. Međutim, hladno i kruto tijelo mu je bio znak da je sigurno preminula. On i ostatak tima su napustili tu kuću i otišli da pretražuju ostale kuće koje su se urušile, tražeći preživjele. Iz nekih razloga, vođa tima imao je neki osjećaj koji ga je natjerao da se vrati nazad do ruševine prethodne kuće gdje su našli mrtvu ženu.
Ponovo, kleknuo je na koljena i rukom pretraživao prostor ispod mrtvog tijela.
Iznenada, vođa tima je uzviknuo: „Dijete, ovdje je dijete!“
Cijeli tim radio je zajedno, pažljivo su uklonili gomile uništenih predmeta oko tijela mrtve žene. Bila je tu 3- mjesečna beba umotana u cvijetnu dekicu ispod njenog mrtvog tijela. Očigledno, žena je napravila najveću moguću žrtvu da spasi svog sina. Dok se kuća rušila, ona je iskoristila svoje tijelo kao zaklon, da bi zaštitila svog sina. Mali dječak je i dalje mirno spavao, kada ga je vođa tima pokupio.
Doktor je brzo došao, da provjeri malog dječaka. Nakon što je otvorio dekicu, vidio je mobilni telefon u dekici. Na ekranu je bila tekstualna poruka. Pisalo je: „Ako preživiš, moraš znati da te volim.“ Mobilni telefon je kružio iz ruke u ruku spasilačkog tima. Svako ko je pročitao poruku je zaplakao. „Ako preživiš, moraš znati da te volim.“ To je majčina ljubav prema djetetu.
(Izvor: manastirklisina /Časopis ''Mama'')