Činjenica da i dalje vidimo bol, ograničenja i smrt je dokaz da uopće ne razumijemo stvarnost.
Fokusiramo se na vrlo uzak krug iskustava, potpuno negirajući mnoge dimenzije iza pet fizičkih osjetila.
Naše neznanje je generiralo pogled na svijet temeljen isključivo na problemima, strahu i zaštiti sebe od svega što bi moglo krenuti pogrešno.
To nas je dovelo do odvajanja od cjeline i vjerovanja da je ovaj ograničeni vizir ispunjen individualnim bićima jedino što imamo.
Ali dominirajuća „život je patnja, a onda umreš“ paradigma je ništa nego fiktivna priča, izmišljeni paket laži u koje smo se uvjeravali zadnjih cca.
40,000 godina.
Poput radio signala, naše misli emitiraju naša vjerovanja i očekivanja u kvantno polje (ili ono što ja volim nazvati polje potencijala, PP) i vraćaju natrag u naš život iste takve vibracije.
Kvantni fizičari su dokazali da je nemoguće gledati u nešto bez utjecaja na tu stvar koju gledamo.
To se naziva efekt promatrača i dok baca sjenu na sve što smo mislili da znamo, zapravo je vrlo uzbudljivo jer to znači da:
1. Nismo zarobljeni u 3-D stvarnosti za koju mislimo da je „to“
2. Nismo bespomoćne žrtve
3. Postoji cijeli niz multidimenzija koje samo čekaju na nas
Ono što znamo jest da sve što smatramo objektivnim svijetom nije ništa nego odraz onoga što postoji unutar svijesti koja vrši observaciju.
Totalno je super što vaše misli vladaju ovakvom vrstom utjecaja. To znači vi i relativno aktivna mašta možete stvoriti skoro sve što poželite. Time što šaljete svoje misli u kvantno polje kao skaute, one donose natrag najrazličitije vrste nagrada.
Prava stvarnost (da smo svi jedno, da je svijet pun obilja i ugodnosti i da je ljubav konačni odgovor) počinje izranjati u srcima i umovima pojedinaca diljem planete, pojedinaca koji ustaju i proglašavaju: „Ovo ne može biti u redu. Mora postojati bolji način!“
Po mom mišljenju postoje samo dvije stvari koje moramo znati:
1. Svemir nas podržava
2. Sve će na kraju biti u redu
To je samo 10 riječi. Sve ostalo je samo velika smicalica u koju smo, u našim krivo usmjerenim mislima, poslali skaute da dobave nešto iz polja beskonačnog potencijala. Itko tko je ikada odjenuo tajice razumije tu stvarnost. Ugurali smo svoje lijepo i veliko sebe – naš zračeći multidimenzionalni duh – u usku i često
neudobnu odjeću zvanu tijelo.
Kao bebe prilagođavamo se odraslima oko nas. Vidimo što ih privlači, kako se ponašaju, što odbijaju i što cijene. Rano učimo što je lijepo, a što nije. Učimo što da mislimo i osjećamo prema bogu zvanom novac. Primjećujemo da istog trena kada se razbolimo vode nas doktoru koji nam kaže da nam treba nešto izvan nas da ozdravimo.
Kada se rodimo mi smo divovski generatori. Zračimo našom čistom energijom svjetla i neusporedive radosti. Na neki način izgledamo kao dupini jer šaljemo naš specijalni sonar bezuvjetne ljubavi.
Kada ovaj sonar bezuvjetne ljubavi naiđe na neiscijeljena mjesta u našoj kulturi, ona mjesta gdje se stvorilo nepovjerenje ili gdje je radost odbačena, sonar odskače natrag i šalje nam nepoznatu informaciju, informaciju koja nije ljubav.
Kada se naša bezgranična radost sudari s tim rigidnim vjerovanjima i „zadebljalim“ emocijama, brzo učimo kako se uskladiti s energijama, vjerovanjima i razmišljanjima naše kulture. Smatramo ta vjerovanja bogovima, bojimo ih se, vjerujemo im i potpuno im se pokoravamo bez ijedne riječi protesta.