Kakvo meso kupujemo i da li je kvalitet diskutabilan - na ovo pitanje je odgovorio profesor Veterinarskog fakulteta u penziji Milan Baltić.
PROČITAJTE JOŠ Skandal na času veronauke u Hrvatskoj: "Da li biste radije sedeli pored Roma, homoseksualca ili Srbina?" (FOTO)
- Najkvalitetnije meso je juneće, čiji kvalitet je dobar u odnosu na celu Evropu. S druge strane, najslabija karika su proizvodi od prerađenog mesa. Usitenjeno meso, naročito barene kobasice, su najnekvalitetnije meso u koje se najviše toga dodaje. S druge strane, od suhomesnatog najkvaliteniji je pršut - kaže profesor.
Ipak, to ne znači da su svi drugi proizvodi osim suhomesnatih izuzeti od korišćenja aditiva i dodataka koji "meso ne čine mesom".
- Kada se radi o hemijskim parametrima, najveći deo pravilnika je definisan tako da se odnosi na količinu ne vode, nego proteina u mesu. Mora da se zna koliko meso sadrži mezivnih tkiva i to je proizvođač dužan da deklariše. Aditivi se dodaju u količinama koje su neophodne da bi meso bilo bezbedno, ali količina soli nigde nije propisana - kaže profesor Baltić.
Zbog čega dolazi do velike količine vode tokom prženja, teško je odgovoriti osim ako se ne ispitaju pojedinačni slučajevi kod proizvođača.
PROČITAJTE JOŠ SRBIJA SE ZATVARA NA 7 DANA? Radiće samo marketi, apoteke i pumpe
- Količina vode u mesu često zavisi od toga kada se meso stavlja u promet i koliko dugo stoji. Naročito goveđe meso, ako se čim se ohladi stavi na pečenje, doći će do ove pojave i niske PH vrednosti. Ubrizgavanje vode su nedozvoljene radnje i to ne bi smelo da se radi, inspekcija treba da reaguje ako je neko u prodavnicu primio 300 kg mesa a prodao 250 kg - kaže Baltić.
Isto tako, od 2006. godine zabranjena je upotreba antibiotika koji se upotrebljavaju preventivno kod uzgoja životinja, ali se ona na pojedinim mestima i dalje koristi.
- Bilo je slučajeva kada je inspekcija na terenu otkrila da se riba drži u vodenom rastvoru antibiotika, kako se ne bi uočili tragovi kvara na škrgama. Na taj način se šteti zdravlju ljudi i to je apsolutno zabranjeno. Ipak, vererinarska inspekcija vrši nadzor samo u registrovanim objektima i nema nadzor nad klanjem i pripremom mesa u objektima koji nisu registrovani - kaže profesor.
Kako se ne bi koristili antibitici koji su zabranjeni, mnoge kompanije pribegle su korišćenju salamure. Nekada se, zavisno od vrste mesa, dodavalo između 10 i 20 procenata salamure, a danas je postalo normalno da se dodaje i 60, 70 odsto.
- U meso se dodaje salamura, rastvor soli i začina u vodi jer je to deo tehnološkog procesa da bi se dobila određena svojstva. To se često dodaje u neograničenim količinama i koristi se radi poboljšanja izgleda i količine mesa - kaže on.
Pojava "drvenih grudi" je jedna od najčešćih problema sa piletinom sa kojima se proizvođači i kupci susreću.
- Kod oko 20 odsto proizvoda dolazi do toga da je meso sa vrha grudi vrlo tvrdo i da taj deo nije za ishranu. To se onda vraća, usitnjava i koristi za preradu, kako bi se napravili drugi proizvodi - kaže Milan Baltić.
Kako bi se svi ovi problemi izbegli, najvažnije je smanjiti uvoz mesa i pospešiti domaću proizvodnju.
- Mnogi smatraju da im se više ne isplati da koriste svoju energiju i resurse, već da imaju meso iz uvoza. Ipak, Srbija ima dovoljno potencijala da proizvede meso za 40 miliona ljudi, a ne samo za celu zemlju, zbog čega je potrebno pospešiti domaću proizvodnju - zaključuje profesor.