Mama, tata, čika, teta, pa onda ime, ređe baba i deda, najčešće po imenu, tako zovemo svekra i svekrvu. Neke žene su čak uspele da ih ne zovu nikako. I, obavezno im persiramo ili bi bar trebalo, jer nije naodmet napraviti distancu.

Trebalo bi istresti stvarnost iz svesti, razlistati kupusare uspomena, promućkati surutku u glavi, izbaciti dosadne detalje iz sećanja, pripitomiti prošlost i dresirati je da špijunira za nas,

Obratio se muškarac Bogu: „Bože, zameni  moje i ženino mesto. Sedi kod kuće, ništa ne radi, želim da budem na njenom mestu…“.

Život im je dao iskustva koja su ih napunila saosećanjem, ljubaznošću i dubokom empatijom. Divni ljudi se ne rađaju takvi, oni takvi postaju.

Sto godina nakon što je u Srbiji nestao poslednji dabar i 11 godina od njegovog ponovnog naseljavanja u Specijalnom rezervatu prirode "Zasavica", ta vrsta ponovo se vraća u vode Save i Drine, a stručnjaci očekuju dalje širenje njihovih naseobina.

Posao vaspitačica je vrlo odgovoran, ali i posao koji je neverovatno zabavan, pogotovo kada se povede razgovor između vaspitačice i deteta.