Glad je u hladu, a hleb u radu

Arilje, svetska prestonica "crvenog zlata", postalo srpsko kraljevstvstvo nadnice. "Južna pruga" i propala industrija spas traže u Arilju - 20.000 berača u malinjacima.

MOLI Boga i radi, pa se ne boj gladi. U svetskoj prestonici "crvenog zlata" posla ima preko glave, ima ga za one spremne da se za koru hleba pošteno izbore. U prostranstvo bogato rodom, u 15.000 hektara malinjaka zakoračila je armija berača, ima ih 20.000: tu je "južna pruga", trbuhom za kruhom dođoše radnici ugašene industrije iz Vojvodine, sa Kosova i Metohije, iz Republike Srpske... To je srpsko kraljevstvo nadnice, u njemu je živo kao u mravinjaku jer glad vreba u hladu, a opstanak je - u radu.

 

Svaki nadničar svoj usud sa sobom nosi u njivu. Svakome je kofer gusto spakovan, pun je gubitaka, razočaranja, poslovnih poraza... Najviše je, uprkos svemu, nade da će biti bolje. Bez nade, nemoguće je izgurati radni dan u malinjaku, a on traje 12 do 14 časova...

- Računica najamnička nije loša. Posla ima za mesec dana, dnevnica je 2.000 dinara. Imamo krov nad glavom i tri obroka. Radi se puno, svaki dan, lako nije, ali šta je vredno u životu lako? Pođoše za mnom u malinjake supruga i starija ćerka, pa će se nabrati dovoljno para da preživimo nekoliko narednih meseci - kaže Saša Marjanović (36) iz Leskovca. - Teško jeste, red paklene vrućine, pa red kiše, malo sevaju munje, treba se čuvati zmija...

Beru radnici, inženjeri, studenti, ljudi svih fela, i šale se na svoj račun: lepo nam je rečeno da je u poljoprivredi budućnost. Bere ovde FAP, "Partizan", "Cveta Dabić", sve što je tranzicija pregazila - u malinama je. Tempo berača maline teško je pratiti. Muka je velika, a sred nje iz malinjaka u Virovu, Grdovićima, Milićevom Selu, Grivskoj ili Mirosaljcima čuju se mahom ženski glasovi. Žene su veliki borci za porodicu, rade, ćutke spasavaju... Muškaraca je na važnom poslu daleko manje.

U malinjaku Radiše Đukića (53), Svetlana Radovanović (63) iz Vladičinog Hana bere za zdravlje svog sina.

- Mlađi sin se teško povredio sekući šumu, lečenje je skupo, ali se zaraditi mora, važno je da prohoda, da uradimo sve što se može... Imam dvojicu sinova, penzionerka sam prodatog "Delišesa", suprug je izgubio posao u zatvorenom preduzeću FOPA - objašnjava Svetlana i gura dalje zajedno sa novom drugaricom iz malinjaka Ojdanom Đokić (55).

Ojdana Đokić

Ojdana, Splićanka udata u Leskovcu, do juče je u Rumi brala višnje. Posle ariljskih malina, seli se u Bačku Palanku, na berbu jabuka.

Nije ni gazdama ariljskim lako. Malinjak Nenada Atanasijevića (48) u Grdovićima jedan je od najboljih u prestonici "crvenog zlata". Sve je pre dolaska nadničara tri puta prekopano, 12 puta prskano... I on je ovu muku zamenio starom, ostao je bez uhlebljenja u "Froteksu".

- Malinjak je ovakav kad u njemu propadneš radeći. Ruku sam oštetio radeći, ali izbora nema. Ja sam se umorio, ali supruga Mirjana i ja imamo sinove Strahinju i Nenada, kada još stasaju, neka preuzmu brigu o malini - govori Nenad, ponosan na rezultat svoje muke i na to što su radnici najamnici, a ima ih 10, na njegovom imanju zadovoljni. - Polako otkupna cena raste, sa početnih 150 dinara penje se na 200, pa ćemo nekakvu računicu za svu ovu muku pronaći.

 

Sin Strahinja (17), sa drugom Zlatkom Zukovićem (17) iz Priboja, ne izlazi iz zasada. Poslednji će izaći iz bogatih redova, kažu, para je dobra. Žale samo što nemaju vremena kao njihovi vršnjaci da za devojkama jure.

Porodica Nataše Pantović (47) iz Priboja, u maline je stigla s broda koji tone, iz nekada moćnog FAP-a.

- Ne treba čekati da ti se nesreća svali na pleća, treba se sa nevoljama obračunati. Vidim da mogu da izdržim, i to mi je dovoljno dobar motiv da guram napred - rekla je Nataša, majka odlučna u da za dvoje dece obezbedi mirno odrastanje.

Arilje je srpsko kraljevstvo nadnice, a jednako težak malinarski dinar beru još hiljade ruku u Užicu, Požegi, Ivanjici, Kosjeriću, Novoj Varoši, Priboju, Prijepolju, Loznici... Ubraće tokom narednih mesec dana godišnji rod težak skoro 100.000 tona, a Srbiju će učiniti svetskim šampionom u proizvodnji "crvenog zlata".

SRPSKA MALINA- U Srbiji ima oko 15.000 hektara pod malinom- U Arilju boravi 20.000 berača, nadničara- Nadničarska dnevnica:2.000 dinara- Potencijalni rod80.000 do 100.000 tona.- Otkupna cena:od 180 do 200 din- Cena novog kvalitetnog zasada: 14.000 evra po hektaru- Maksimalni prinospo hektaru: 30 tona- Zemlje u koje Srbija izvozi: Evropska unija, SAD- Najveći konkurenti:Poljska, Čile, KinaKRAGUJEVACVredniji nadničari berbi višanja, koja je u toku na području Topole, mogu da zarade između 2.000 i 3.000 dinara dnevno. Domaćini u ovom najvećem voćarskom kraju na području Šumadije, gde je ukupno pod voćem oko 14.000 hektara, kažu da za berbu angažuju radnike sa ovog područja.Saša Marjanović
Inače, berba višanja plaća se po 15 do najviše 18 dinara po ubranom kilogramu, a radnici u proseku uberu između sto i 200 kilograma.M. L.MEROŠINANajpoznatiji kraj po proizvodnji višnje u čitavom regionu - sela u okolini opštine Merošina, na svu sreću, ove godine prošao je bez posledica od vremenskih nepogoda. Međutim, prizvođači tvrde da otkupna cena predstavlja problem i da, za razliku od nekih prethodnih godina, ni nadničari nisu zadovoljni "platom" za koju rade, pa ih je teško i unajmiti.Nenad Atanasijević
- Otkupna cena je u odnosu na ono šta smo uložili krajnje ponižavajuća - veli Slobodan Vojinović, jedan od merošinskih višnjara. - Tržište određuje vrednost, a država ništa nije uradila da zaštiti prozvođača, tako da otkupna cena od 40 za prvu, odnosno 30 dinara za drugu klasu, uticala je na to da radnike ne možemo da platimo više od 13 dinara po ubranom kilogramu višanja.N. M.

 

(Izvor: Novosti)

 

Share this article