Marija (23) se preselila odakle svi beže: Majka sam i ne pada mi na pamet da idem u Beograd!

Uživam na selu. Muzem krave, pravim sir i kajmak, vadim krompir, berem maline.... Deca su mi zdrava, rumena, jedu sve sveže i neprskano. A najsrećnija sam jer mi umesto budilnika svako jutro oči otvori blagi cvrkut ptica ili poljupci supruga Miloša. Ne bih ti otišla u Beograd sad da živim za sva blaga sveta - kaže Marija Tomić (23) koja živi u podnožju planine Mučanj.

Njena porodica se bavi stočarstvom, ratarstvom, imaju nešto voća i velike površine malina. Ne zanimaju je nalakirani nokti, veštačke trepavice, ofarbana kosa... To što joj je priroda dala ume lepo da nosi, posvećena je majka i supruga. Srećna je. Gleda dnevnik, važna joj je vremenska prognoza, zbog letine i čista kecelja i marama jer kad muze krave sve mora biti besprekorno čisto. A kad jetrva i ona zasuču rukave i krenu u njivu, ni  radio im ne treba jer sve ori od pesme.

 

 

Rade Tomići, ali i zarade. Ruke su im ispucale od napornog posla no ničeg im ne fali. Ljubavi i vremena jedni za druge imaju ponajviše. U sto kvadrata, kaže Marija, sve treperi od sloge. Pa gde toga ima u gradu? Kad se petli začuju, svekrva naložila vatru, jetrva stavila kaficu, a Marina zamesila hleb. Okupljaju se za stolom svi Tomići, doručkuju i dele zadatke. Ona najviše voli da muze krave. Kaže, kada je pre nekoliko godina stigla na planinu, ništa o tome nije znala.

- Sećam se, svekrva me povede u štalu. Stavi koficu ispod vimena krave, a ja joj sednem u krilo i gledam. Ona polako muze, pa pokaže meni. Malo, po malo i naučila sam. Tako me i uvela u sve poslove. Sad znam da pravim sir, kajmak... Sad i jetrvica isto radi. I mogu da vam kažem lepo živimo, još samo da imamo puta normalnog do kuće, sve bi bilo idealno - kaže Marija.

Nesvakidašnje je da ovako mlada i sposobna devojka ostane na selu, još čudnije da svakog jutra, čim provire stidljivi zraci sunca, povede stoku na ispašu, a onda krene redom da se bavi svim poslovima na selu, u kući i na njivi. Na pitanje da li joj nedostaje zabava, kafići, izlasci, bioskop, ona kaže:

- Šta će mi zabava pored moje dece i muža, a i Bogu hvala, tu su nam dever i zaova, i oni mladi, pa uveče igramo karte ili neke starinske igre koje su se ovde još zadržale, zabavljamo se i smejemo svako veče. Pa kažite i sami, ko se još u gradu svako veče smeje i viđa i sa najdražima? Ili koga ujutro ne budi budilnik? Mi to kao da u kući nemamo. A što se tiče bioskopa ili pozorišta, umesto toga uzmem knjigu pa čitam. Za sve ima vremena, kad postoji ljubav i razumevanje - poručuje Marija veselo.

(Izvor: 24sata.rs)

Share this article