Dobar berač dnevno može da nabere i do 50 kilograma, a ako se zna da se sveža pečurka plaća 300 dinara po kilogramu, računica je jasna - kaže Dušan Petrović iz Rekovca, koji pečurke bere već četiri decenije. U međuvremenu je kupio sušaru i hladnjaču i počeo da se bavi otkupom pečuraka. Kada je počeo da sarađuje sa otkupljivačem iz Slovenije, počeo je da ih kuva i pravi salamuru.
- Moja supruga Ljiljana, deca i ja prošle godine smo gazdi iz Slovenije prodali više od 50 tona salamure, koje je on izvezao u Italiju. Isključivo beremo vrganje i lisičarke. Sezona počinje narednog meseca i traje do decembra. U jesen stiže rujnica, koja raste na borovima i jelama. Bere se od oktobra do decembra, a bude je čak i kada padne sneg - kaže Dušan.
On dodaje da je pečurke počeo da bere još kao dečačić, a da su njegovi pokojni otac Svetolik i majka Stanojka, rodom iz Bogalinca, to radili prvi u okolini. Tada ih, kaže, niko iz rekovačke opštine, nije smeo da jede, jer su mislili da su otrovne.
- Kada je prvi put nabrao i osušio pečurke i biciklom u Trstenik oterao četiri džaka, nije mogao da veruje koliko je para zaradio. Mogao je da kupi najbolju kravu, a ona sada košta više od 1.000 evra. Otac od tada nije prestajao da ih bere. Pošto su se u to vreme ljudi pomagali, a nisu bili samoživi kao sada, otac je svima ispričao koliko je branje pečuraka isplativo. Naše selo je šezdesetih godina prošlog veka bilo prvo u opštini koje se time bavilo - ponosno će Dušan.
*Dušan Petrović, Foto: Privatna arhiva
Bogalinčani su bili i prvi izvoznici pečuraka. Naime, pošto su imali parnu mašinu, kuvali su ih, a Italijani su šleperima dolazili da ih otkupljuju. U prvoj sezoni selo je skuvalo preko 120 tona pečuraka. Posao je cvetao dok je bilo zadruga. Bogalinčani i dan-danas beru pečurke, a Dušan ih otkupljuje.
On dodaje da se i njemu isplati, mada, pored pečuraka, mora da plaća radnike koji ih čiste, jer u salamuru idu samo zdravi komadi. Problem je jedino kada je sušna godina. Tada može da se desi da nema ni kilograma pečurki.
*Foto: Privatna arhiva
PARNA MAŠINA
Goran Jovanović, poštar iz Bara, živa enciklopedija ovoga kraja, kaže da je parna mašina iz Austrije u Bogalinac stigla dvadesetih godina prošlog veka. Bila je čudo tehnike tog doba. Pošto je imala kotao u kome je ključala voda, do osamdesetih godina prošlog veka koristili su je za kuvanje pečuraka. Onda je potpuno zaboravljena. Danas "drema" u centru sela, zarđala i obgrljena korovom.
(Izvor: novosti.rs / Z. Gligorijević)