More tek se cevi oladile, a ovde smo hteli da vratimo kralja, kažu stariji Trbuščani čiji su očevi ili rođaci učestvovali u tim rabotama zbog kojih su neki ‘’zaradili debelu robiju’’.
Na prostorijama lokalnog fudbalskog kluba stoji natpis FK Gučevo Republika Trbušnica, isto piše i na dresovima, Republika Trbušnica istaknuto je na ogradi osnovne škole u centru sela, a pod tim imenom ovdašnja posada plovi na regati. Trbuščani danas u šaljivom tonu govore da su republikanci, tako ih zovu i drugi, a u seoskoj kafani vide se plakete koje su od određenih ‘’ministarstva’’ dobili pojedinci.
*FOTO: T.ILIĆ
U Trbušnicu, koja ima oko tri hiljade stanovnika, ulazi se bez vize i pasoša, nema graničnih prelaza, potrebna je samo dobra volja i želja da se poseti selo koje je jedno od najprostranijih u lozničkom kraju. Da ne bude pogrešnih tumačenja onoga ‘’republika’’, na ulasku u selo stoji tabla sa grbom Grada Loznice, tek da se zna kome pripada ova mesna zajednica na čijem čelu je poslednjih 19 godina Miodrag Jović Šućur, njen jedini predsednik u ovom veku.
*FOTO: T.ILIĆ
- U prvoj godini posle rata, koliko znam, postojala je organizacija ‘’Beli orao’’ koja je tražila povratak kralja. Napravili su čak i ministarstva policije, finansija i ostala, a u to su osim meštana Trbušnice bili uključeni i ljudi iz susednih mesta. Navodno su tražili i osamostaljenje, a sve se okončalo kad su 1949. pohapšeni i mnogi su dobili dugogodišnje zatvorske kazne. Robijali su u Požarevcu i na Golom otoku. Baš su imali petlje da tako nešto rade u vreme Tita i Komunističke partije, ali su se borili za svoju ideju. Kako se od priče o povratku kralja stiglo do republike nije jasno, uglavnom došlo se do naziva Republika rbušnica koji se otvoreno, samo kroz šalu, pominje negde od devedesetih godina prošlog veka. Do tada se o tome nije javno pričalo, a stariji još pamte da je pre sedam decenija to bilo i opasno po život – objašnjava predsednik Jović, ali ne republike već MZ.
*FOTO: T.ILIĆ
Meštanin Nedeljko Petrović danas ima 76 godina, a u vreme kada je ovde tražen povratak kralja bio je dete, ali su mu kasnije pričali o tome.
- Bilo je dvadesetak ljudi u organizaciji, a kada su uhapšeni među njima je bio i moj otac Budimir. Nije bio član, ali se našao u tom društvu pa završi u zatvoru. Odležao je četiri, a bio osuđen na pet godina. Navodno su hteli da sruše taj sistem, a u toj grupi bilo je mladih i obrazovanih ljudi. Nije se kasnije o tome mnogo pričalo – kaže on.
U selu još ima potomaka onih koji su hteli da tek uveden komunizam zameni monarhija. Osim iz Trbušnice u tome su učestvovali i ljudi iz Ljubovije, Prnjavora, Banje Koviljače, a neki, tvrde njihovi potomci, uopšte nisu znali o čemu se radi. Navodno su sakupljali pare za obnovu crkve u Banji Koviljači, ali je on završio za potrebe organizacije koja bi rušila poredak pa su i oni dobili po neku godinu apsa. Danas Trbuščani nemaju slične ideje. Mnogo toga uradili su prethodnih godina uz podršku grada, a lani su asfaltirali put kroz selo kojim se od Loznice do Gučeva stiže mnogo brže, a ponosno ističu da je spomen kosturnica na vrhu planine na ‘’njihovoj teritoriji’’.
*FOTO: T.ILIĆ
- Nećemo da pravimo republiku, ali hoćemo da budemo jedno od najuređenijih mesta za bolji život, pre svega mladih. Priča o republici samo nam popravlja imidž – kaže uz osmeh Jović zadovoljan kako napreduje
Trbušnica, čiji meštani nisu uspeli da vrate kralja, ali jesu da ostave priču koja se i danas pamti. Jedino što kralj i republika nikako ne idu zajedno, osim, možda, u Trbušnici, selu koje je dalo Momčila Gavrića, najmlađeg vojnika svih armija sveta u Velikom ratu.
(Izvor: kurir.rs / T. Ilić)