On je tim povodom napisao tekst, svoju ispovest, koji prenosimo u celost:
"Ne brinite gospodine Bajiću, na pravom ste mestu. Naši lekari su vrhunski stručnjaci za Koronu. Konfuzan, zbunjen i zatečen vešću da nakon pregleda, rendgenskog snimka pluća i laboratorijskih analiza moram odmah da legnem u bolnicu – u muvingu medicinskog osoblja i lekara koji su bili oko mene, jedva sam razaznao ko mi upućuje ove ohrabrujuće reči.
PROČITAJTE JOŠ PREMINUO DR NENAD MAKSIMOVIĆ: U 37. godini izgubio bitku sa korona virusom, pacijenti će pamtiti čuvenog anesteziologa
Bila je to momčina, za glavu viša od mene, sa ramenima na kojima bi mu pozavidio Džoni Vajsmiler, u punoj anticovid opremi i skafanderu preko lica ispod kojeg su se mogle razaznati samo njegove blage oči.
Bio je to Marko Bjelica, medicinski tehničar i šef održavanja KBC „Bežanijska kosa“.
Narednih dana redovno me je obilazio. Raspitivao se za moje zdravlje i hrabrio me. Jednog dana, na vratima moje sobe pojavio se sa lepo upakovanim zamotuljkom u kojem je bila plastična kutija:
„Moja majka leži na spratu ispod, pa sam joj doneo palačinke. Doneo sam dve i za vas gospodine Bajiću, sa prirodnim džemom su, od dunja“.
Bio sam zblanut i fasciniran u isto vreme. Toliko pažnje i dobrote…
Onda ga par dana nije bilo. Da bi se četiri dana pred moj izlazak iz bolnice, onako stasit i ogroman pojavio na vratima moje sobe. Ali sada bez medicinskog skafandera, već u majci, trenerci i sa običnom maskom preko lica?
– Gospodine Bajiću, sad smo komšije… Ja sam u drugoj sobi pored vaše.
*Marko Bjelica, Foto: Privatna arhiva
Bio sam zbunjen, ne poznajem čoveka?
- U kojoj drugoj sobi? Ko si ti, ja te ne prepoznajem? Podseti me molim te?
– Pa, ja sam. Marko Bjelica. I mene je podkačilo, juče sam dobio temperaturu 39…
I tu priča kreće prema strašnom tragičnom kraju. Tri dana posle - ja sam izašao iz bolnice.
Svratio sam u njegovu sobu da ga pozdravim. To već nije bio onaj čovek, oronuo, sa crnim kolutovima oko očiju, izgoreo od temperature koja ga danima i noćima mlavila…
- Ne daj se Marko, biće dobro. Izdrži..
- Hoću gospodine Bajiću, izdržaću. Videćemo se na kafi kad izađem…
I tu je kraj.
Tri dana kasnije diskretno sam se raspitao – kako je Marko? Vest da je već na respiratoru me je strašno uznemirila.
Od tog dana Marko mi ne izlazi iz glave. Vidim ga na vratima svoje sobe, sa kesom i palačinkama koje mi je doneo. Molio sam se Bogu za njega. Svaki dan. Do pre sat vremena.
Kada me je kao maljem dotukla vest na Blicovom sajtu – da Marko Bjelica, zdrav kao dren, prav kao strela, nije izdržao.
Da je prokleti virus u svoju zastrašujuću knjigu smrti upisao i njega koji je jedva da je dogurano do četrdesete.
Strašno. Samo muk. I užasna nepravda. Više ne postoji ni jedna reč. Samo zastrašujuća tišina…"
Podsetimo, reditelj Radoš Bajić lečio se sredinom decembra od korona virusa u KBC "Bažanijska kosa", u kojoj je mladni tehničar radio i preminuo.