Znamo da je fašizam bio veliko sranje, nacisti i ostali fašisti pobili su milijune ljudi. Treba li opet spominjati holokaust? Naravno da treba. Da je postojao samo holokaust to bi bilo dovoljno da se dovijeka slavi Dan pobjede nad zlom koje je, je li, iza nas. Zauvijek i dovijeka.
Ajmo biti malo ozbiljni. Slaviti danas pobjedu nad “fašizmom” jednako je normalno kao kad bi drhtavi starčić u sedamdeset i nekoj slavio svoj osamnaesti rođendan samo zato jer je baš u osamnaestoj bio mlad, lijep, čvrst i veliki jebač. On to ne želi zaboraviti, on se toga sjeća kao da je jučer bilo, on je razbio ogledalo, ne jebe živu silu. Sjedi u pelenama na kauču, gleda slike iz albuma, nazdravlja sebi šampanjcem iako zna da će za koji minut ili dva od njega dobiti proljev. Jebeš istinu kad ti laž staro srce grije.
Evropa slavi pobjedu nad fašizmom?! Nekoliko činjenica na brzinu. Amerika koja je Jugoslaviju četrdeset i neke gađala paketima sa hranom ne tako davno sasula je na nju tone osiromašenog urana, razorila zemlju i uništila život na ovim prostorima dovijeka. Holokaust je prema jugoslavenskoj priči pičkin dim. Antisemiticom me može proglasiti tko god želi, brojke su na mojoj strani.
Židovi koji su, dok je Hitler harao Evropom, genocidirani bez milosti, doduše Cigani su žešće ali nemaju love pa i ne pišu povijest svoje nesreće, danas su fašisti. Naravno da moram naglasiti da mislim na državu Izrael, ne na narod koji nema moć da svoje vođe zamijeni nefašistima. Za koji ćemo dan opet gledati Hitlerove govore na svim svjetskim ekranima, o Gazi nećemo čuti ni riječ onako kako naši preci nisu slušali o patnjama Židova kad je Hitler bio u punoj snazi.
(Izvor: rudan.info)