Živi u Svrljigu, radi u Boru: Ceo radni vek mi prođe u stopiranju

Nastavnica likovnog Dragana Stanisavljević iz Svrljiga poslednjih 15 godina putuje do Bora na posao. Autobuska karta već dugo joj je prevelik trošak. Odbijena za premeštaj u neku od dve bliže škole.

Već 15 godina, svakog dana, Dragana Stanisavljević (42), akademski slikar iz sela Niševac kod Svrljiga, putuje 125 kilometara do posla i još toliko do kuće! Samo nekoliko meseci pošto je diplomirala, zaposlila se kao nastavnik likovnog u Osnovnoj školi "Treći oktobar" u Boru, nadajući se da će se osloboditi neko radno mesto bliže njenom domu. Nekada među najboljim studentima Likovne akademije u Banjaluci, danas je majka dvoje mališana, koja više vremena provodi putujući i sa đacima nego sa svojom decom, trogodišnjom Tinom i šestogodišnjim Adamom.

 

Posle udaje za Marka, koji već neko vreme ne radi zbog bolesti, i iznenadne smrti oca, Dragana je odlučila da život nastavi u rodnom Niševcu. Presrećna što se brzo zaposlila, nije ni sanjala da će joj taj isti posao zakomplikovati život kada zasnuje porodicu. Nada da će joj radno mesto konačno biti bliže kući, pre nekoliko dana, pao je u vodu.

OŠ "Treći oktobar" / Foto Fejsbuk

- Više puta sam bezuspešno slala molbe i zahteve za premeštaj školskoj upravi Zaječara i Niša - priča naša sagovornica. - Kada je ovog leta izašla lista na sajtu prosvete, o slobodnim radnim mestima na osnovu obaveze preuzimanja tehnoloških viškova, videla sam da su slobodna dva radna mesta bliža mojoj kući. Poslala sam zahtev osnovnim školama u Beloj Palanci i Crvenoj Reci da me preuzmu, na osnovu prava koja sam ispunila, ali sam odbijena. Uglavnom na osnovu obrazloženja da živim daleko, da se školi ne isplati da mi plaća put. A tih oko 50 kilometara, naspram dvostruko više do Bora, meni su ništavni.

Kako naša sagovornica kaže, preporuku Ministarstva prosvete da škole preuzimaju tehnološke viškove, u praksi većina direktora ne poštuje i zapošljavaju nastavnike na ugovor.

 

- Da tragedija bude veća, meni ni škola u Boru ne plaća troškove prevoza, koji mesečno iznose oko 40.000 dinara autobusom, a moram da menjam nekoliko linija - kaže Dragana. - Taj novac više ne mogu da priuštim, pa sve češće idem auto-stopom. Najteže od svega mi pada što sam, zbog toliko sati provedenih u putu, vrlo malo sa decom. Uz sve to, suprug je bolestan, ne može da radi, niti da brine o deci. Velika pomoć mi je svekrva, koja zbog porodičnih problema u poslednje vreme ne može svaki put da mi izađe u susret.

Da bi na časove ujutru stigla na vreme, Dragana polazi u 3.40, a vraća se kasno posle podne, auto-stopom. Kada radi u popodnevnoj smeni, situacija je još gora, jer od 19.30 stopira i po zimi i po ledu i po snegu. Ranije je išla i vozom, sa presedanjem u Zaječaru, ali je linija ukinuta zbog obnove pruge.

Sa Tinom i Adamom, Foto privatna arhiva

NAGRAĐIVANA

DRAGANA je Fakultet likovne umetnosti, odsek slikarstvo, završila sa prosekom 9,23. Osvajala je brojne nagrade tokom školovanja i tokom rada, a zbog rezultata Akademija u Banjalici joj je od druge godine stipendirala školovanje. U školi u kojoj radi, među omiljenim je nastavnicima. Pokušavala je da iznajmljuje stan u Boru, upisala decu u tamošnji vrtić, ali nije mogla finansijski da izdrži, niti da sa malom decom bude u gradu bez ičije pomoći.

(Izvor: Večernje Novosti / B. Caranović)

Share this article