Za bojažljivo oko sve je prijetnja.
Kad gledate na svijet sa strahom, sve što vidite i na što se koncentrirate jesu stvari koje vam prijete i mogu vas uništiti. Bojažljivo oko uvijek je okruženo prijetnjama.
Za pohlepno oko sve je posjedovanje.
Pohlepa je jedna od najmoćnijih sila suvremenog zapadnog svijeta. Žalosno je da pohlepna osoba nikada ne može uživati u onome što ima jer je opsjednuta onim što još ne posjeduje: zemlju, knjige, prijatelje, ideje, novac ili umjetnost. Motor i program pohlepe uvijek su isti. Ona izaziva vječito nespokojstvo. Jaka je jer je uvijek opsjednuta budućnošću i nikada ne uključuje sadašnjost. Najkobniji vid pohlepe jest njezina moć gušenja želje, čežnje. Uništava prirodnu nevinost želje, onesposobljava njezine obzore i zamjenjuje ih porivima i beživotnim posjedovanjem. Oholost truje zemlju i troši njezine ljude. Imetak je postao kobnim neprijateljem ljudskih bića.
Za sudačko oko sve je smješteno u određene okvire.
Kad sudačko oko gleda, ono vidi stvari u granicama crta i četverokuta. Ono uvijek isključuje i rastavlja, i zato nikad ne gleda na način suosjećanja i slavljenja. Vidjeti za njega jest suditi. Sudačko oko uvijek je jednako strogo prema samome sebi. Ono jedino vidi slike vlastite mučne unutarnjosti, projicirane iz njega samoga. Sudačko oko vidi zapravo reflektiranu stvarnost, vanjštinu, i to zove svojom istinom. Ne uživa u opraštanju kao ni u nastojanju da se zagleda dublje u bit stvari gdje je istina paradoks.
Uvredljivo oko gleda sve kao prezir.
Ljudi koji su dopustili da ogorčenost ovlada njihovim načinom gledanja ne mogu nikada uživati u onome tko su ili u onome što imaju. Uvijek gledaju na druge s neraspoloženjem i ogorčenjem. Možda su zavidni jer vide druge kao ljepše, obdarenije ili bogatije nego što su oni sami. Uvredljivo oko živi izvan svoje bijede i zaboravlja svoj vlastiti nutarnji urod.
Indiferentno oko ništa ne može dozvati niti probuditi.
Indiferentnost je znak našega vremena. Indiferentnost je kao stvorena za moć i vladanje nad drugima; kontrolirati druge znači biti uspješno indiferentan prema njihovim potrebama i ranjivostima. Ignoriranje stvari zahtijeva nevjerojatnu mentalnu energiju. Čak i ne znajući to, indiferentnost vas može postaviti daleko od granice suosjećanja, liječenja i ljubavi. Kad postanete indiferentni, otkrivate svu svoju moć. Vaša imaginacija postaje fiksirana u čistilištu cinizma i očaja.
Za inferiorno oko svi drugi su veći, bolji; drugi su ljepši, slavniji i nadareniji od vas.
Inferiorno oko uvijek gleda daleko od svog vlastitoga blaga. Nikada ne može slaviti svoju vlastitu prisutnost i sposobnosti. Ono je slijepo za svoju tajnu ljepotu. Ljudsko oko nije stvoreno da gleda na način koji napuhuje do superiornosti, ali niti da obara pogled, umanjujući čovjeka do inferiornosti. Gledati nekome u oko svjedočenje je istine, hrabrosti i očekivanja. Svatko stoji na zajedničkoj, ali različitoj, jedinstvenoj podlozi.
Za oko ljubavi sve je stvarno.
Ova umjetnost ljubavi nije ni sentimentalna ni naivna. Takva ljubav je najveći kriterij istine, slavlja i stvarnosti. Škotska pjesnikinja Kathleen Raine rekla je da stvari uopće ne možete vidjeti bez gledanja u svjetlu ljubavi. Ljubav je svjetlo u kojemu vidimo svjetlo. Ljubav je svjetlo u kojem vidimo svaku stvar u njezinu iskonu, prirodi i sudbini. Kad bismo mogli gledati na svijet s ljubavlju, onda bi on izrastao pred nama pun poziva, mogućnosti i oštroumnosti.
Oko ljubavi može čak izazvati bol, povrijediti i siliti na preobrazbu i obnovu. Ono je sjajno jer je autonomno i slobodno. Na sve može gledati s ljubavlju. Gledanje puno ljubavi ne prepliće se s programom moći, zavođenja, opozicije ili ortaštva. Takvo gledanje je stvaralačko i rušilačko. Izdiže se nad patetičnom aritmetikom krivnje i osude i uključuje iskustvo na razini svojih korijena, strukture i sudbine. Oko puno ljubavi vidi kroz sliku i preko nje i utječe na duboke promjene.
John O'Donohue
(Izvor: Svjetlorijeci.ba)