ČAROBNJACI PROSVETE: Učiteljica Zvonimirka koja je od seoske škole napravila bastion ljubavi i znanja

Seoske škole, iako često na margini društvenih dešavanja i predmet brojnih osporavanja, naročito od strane onih koji nikada u njih nisu ni kročili, a kamoli radili, su poseban dragulj na koji treba obratiti pažnju, kaže Zvonimirka Jovičić koja već 12 godina radi kao profesor razredne nastave u Osnovnoj školi "Moša Pijade" u zabačenom homoljskom selu Izvarica nadomak Žagubice.

Ljudima koji su spremni da svoj učiteljski zanat peku u seoskim školama ostaju široka prostranstva za negovanje prijateljstva, empatije, vršnjakog učenja, ljubavi prema čitanju, ljubavi prema istraživanju, crtanju, slikanju, pisanju, glumi.

- Onaj ko je u njihovim ne baš modernim odajama imao čast da provede neko vreme zna da se iza stare i često neuredne fasade rečeno jezikom personifikacije kriju zapravo “škole sa velikom dušom“. U njima zaista odišu samostalnost, konstruktivan odnos prema sopstvenim i tuđim greškama, prema uspehu i neuspehu, tolerantnost prema drugačijem mišljenju, humanost - kaže Zvonimirka.

 

Učenici kažu da na njenim časovima nikada nije dosadno. Svi su u stalnom pokretu. Jedni drugima demonstriraju postupke rešavanja zadataka, pomeraju se od jedne ka narednoj stanici za učenje.

- Ruke mojih učenika su uvek podignute i oni se jednostavno takmiče u broju davanja tačnih odgovora. Napravili smo kartice zelene i crvene boje kojima poput zelenog i crvenog svetla na semaforu signaliziramo (ne)tačnost dobijenih odgovora te veoma često dosadna ponavljanja lekcija pretvaramo u dinamičnu igru u kojoj najaktivniji pobeđuju - otkriva nam ova divna seoska nastavnica.

 *Foto: Privatna arhiva / Noizz.rs

Vredne ručice njenih bivših i sadašnjih đaka iscrtale su i najlepšim duginim bojama ukrasile brošure, časopise, priručnike ostavljajući ih u amanet nadolazećim generacijama koje će ih osvežiti svojim ličnim pečatom.

Ova žena veruje da je privilegovana! Kada ste vi to poslednji put pomislili za sebe, svoju decu?

- Privilegija je raditi u ovako malim školama, jer i kada nismo u školi, mi smo zapravo zajedno. Spojeni nitima savremene tehnologije iskazane rečju Viber, rešavajući najčešće matematičke ili zadatke gramatičkog sadržaja, pripremamo se i dogovaramo se u kakve ćemo se avanture upustiti ne bi li u naše odeljenje prizvali što veći broj petica - priča nam Zvonimirka.

 

Naša učionica je istraživaonica

Njihova učionica je "učionica bez ulaganja", opremljena je i ukrašena dečjim radovima. Tu su osmišljene i igre "Vukova slova", "Tiha matematika", "Flašijada", "Satijada", koje motivišu klince.

- Osamdeset i tri godine stara zgrada naše škole omiljeno je stecište ne samo sadašnjih i bivših đaka već i starijih meštana sela koji s osmehom na licu prepričavaju dogovštine tokom učeničkih vašara, odgledanih predstava, snimljenih televizijskih priloga, otpevanih pesama, odigranih narodnih kola, odigranih sportskih igara i utakmica sa učenicima, a ima i onih koji u nadmetanju sa učenicima pamte i slab rezultat u igri "Milioner".

 *Foto: Privatna arhiva / Noizz.rs

Znaju oni da se dobro dobrim vraća te nam otvaraju vrata svojih starinskih odaja, automehaničarskih i drugih radionica, te kapije svojih bašta i njiva ne bi li mi suvoparne sadržaje iz udžbenika zamenili učenjem u prirodnom okruženju i pod otvorenim nebom.

Učenici vole promene i nesvakidašnji način učenja. Pamtimo i časove u muzeju, školskom dvorištu, vunovlačarskoj, užarskoj, voskarskoj radionici, starinskim kućama, u šumi, na livadi, pored naše Mlave...

Mi u učionicu unosimo kuruzovinu, seno ili slamu, ambalažu sa brašnom, džemom, sokovima, mesimo slavski kolač, izrađujemo predmete i ukrase od kartona, plastike i drugih reciklažnih materijala. Naša učionica je „istraživaonica“ u pravom smislu reči - priča žena koja zavrzlame nastale usled prisustva više računskih operacija u izrazu s decom rešava uz pomoć zamišljenih policajaca i semafora koji regulišu prvenstvo u "prolazu" operacija.

 

Kada deci istorijski sadržaji deluju apstraktno, Zvonimirka koristi tzv. opravdaonicu i sudionicu, dok za uočavanje sličnosti i razlika često koristi Venove dijagrame.

- Organizujem sa učenicima i radionice o finansijskoj i trgovinskoj pismenosti, učim ih preduzetništvu, a pažnju privlače i radionice futurološkog karaktera. Radeći u sredini u kojoj žive Srbi, Vlasi i Romi odlučna sam i u razvijanju i negovanju multikulturalizma, a u cilju upoznavanja sa načinima funkcionisanja savremenog društva organizujem i tzv. izbore za predsednika odeljenja. To su za moje učenike posebni momenti jer tada organizuju duel, „ubeđuju“ glasačko telo da glasa za kandidata, izrađuju glasačku kutiju, formiraju komisiju, prebrojavaju glasove... Zidove moje učionice krase i tzv. kišobrani prijateljstva, "most lepih reči", "vozić pravila ponašanja", "korpa ružnih reči" - priča nastavnica iz Izvarice.

Greške su poklon

- Posao učitelja je posao sa najdragocenijim, a u isto vreme i najkrhkijim ovozemaljskim bićima koji su učitelju povereni ne bi li ih proveo kroz čudesan svet znanja i nauke. U mom odeljenju nema ni najboljih ni najgorih učenika.Svi su u nečemu najbolji, a greške su "poklon" koji treba iskoristiti za bolje sutra - otkriva ova žena.

 *Foto: Privatna arhiva / Noizz.rs

Nastavu često realizuje van učionice, a učenike stavlja u poziciju da vrednuju tuđ i sopstveni rad, navodi ih na kritičko promišljanje i odnos prema onom što im se nudi.

- Moji bivši učenici i posle vremenske distance pamte igre, odlaske u prirodu, individualni pristup i razna snimanja koja sam sa njima organizovala. Ima i onih učenika koji su za mene otvarali vrata svojih domova ne bi li im pružila pomoć u momentima kada su bili bolesni ili im je bila neophodna kojekakva druga pomoć, a zajednički obroci koje povremeno organizujemo u našoj školi sjajan su doprinos etičkom vaspitanju učenika - kaže ona.

Zvonimirka Jovičić ima zašto da bude ponosna na sebe. Od strane Nacionalne komisije izabrana je za predstavnika Srbije na prestižnom međunarodnom takmičenju Global Teacher Prize, nosilac je nagrade Najbolji edukatori Srbije 2015., dvostruki nosilac nagrade za primenu obrazovne tehnologije u nastavi na konkursu "Digitalni čas", a osvojila je i drugo mesto na konkursu "Čas za ugled".

- Ni teški dani protkani kako neki kažu lošom finansijskom pozicijom prosvetnih radnika nisu me pokolebali da kad god je moguće učenicima pružim maksimum. Od onih sam prosvetnih radnika koji od plate žive, ali nikada za platu radili nisu - zaključuje Zvonimirka.

(Izvor: noizz.rs)

Share this article