DAJ NAM BOŽE SRPSKI STANDARD I ŠVAJCARSKO BLATO

U Srbiji, sanjamo o tome da nam vrtići postanu komforniji, moderniji i bezbedniji. Koliko god novca može da se izdvoji, troši se na menjanje dotrajalih prozora, renoviranje kupatila, nov mobilijar… Naravno da nismo zadovoljni, jer deca, razume se, nikada ne mogu biti previše ušuškana i bezbedna…

Ili mogu?

Jer, zašto onda oni koji imaju mnogo više od nas i mogu da podižu vrtiće sa pet zvezdica, svoju decu šalju da dane provode u šumi, gacaju po blatu do kolena i koriste poljski wc?

Filmić koji se nalazi ispod će vam pojasniti stvari. Snimljen je u gradu Lahnau na severu Švajcarske, u vrtiću za decu od 4 do 7 godina koji se nalazi u šumi i sastoji od cirade i obora od pruća. U ovom vrtiću deca provode čitav dan u toku svih godišnjih doba – po suncu, kiši, snegu, vetru… I ne, ovo nije neki ekperimentalni privatni vrtić za decu hipstera koji drže drugi hipsteri. Ovo je DRŽAVNI vrtić.

 

Kako se vidi u trejleru za film School’s Out: Lessons from a Forest Kindergarten”, deca u ovom vrtiću slobodno gacaju po potoku, pentraju se po drveću, vise sa lijana, koriste noževe, čekiće, testere, lože vatru, kuvaju…

Posle pevanja pesmica, pričanja priča i ručka, deca slobodno lutaju šumom i igraju se. “Obično znam gde su mada ih ne vidim baš uvek” priča njihova vaspitačica.

Zabavišta na otvorenom sve su rasprostranjenija u Evropi i Japanu.

U Nemačkoj postoji čak 1500 ovakvih vrtića. Deca u njima provode detinjstvo napolju, istražujući, krećući se, učeći ono što ih je evolucija programirala da uče – kako da se snalaze u okruženju, kako da se uklope u društvo vršnjaka i kako da sama sebi osmisle igru.

“Istraživanja su vrlo jasna – deca uče veštine na otvorenom, ne mogu ih naučiti unutra”, priča za ovaj film direktorka Gesel instituta za razvoj deteta u Nju Hejvenu.

Ako se pitate kako je moguće deci da izdrže napolju po ceo dan po svim vremenskim uslovima, počujte švajcarsku filozofiju: ne postoji loše vreme već samo loša odeća. Jednostavno – priroda decu tera da se uhvate u koštac sa priblemima i nauče kako da ih rešavaju. Ako ti je hladno – više se kreći, zapali vatru. Snađi se! Ako se opečeš, naučićeš da je vatra opasna i da treba da paziš.

Naravno da ne ide sve kao podmazano. U filmu roditelji jedne devojčice pričaju kako se prvih dana u vrtićui prilično gadno posekla nožem. Međutim, naučila je lekciju i postala ekspert, ponosno ističe njena mama. Iako u ovakvim vrtićima deca rade sve ono zbog čega se roditelji obično hvataju za glavu, stopa povreda je zapanjujuće niska.

 

Jedna mama opisuje neverovatnu transformaciju svoje ćerke nakon polaska u ovaj vrtić. Njena “princeza” bila je opsednuta materijalnim stvarima, garderobom, stalno tražila da je zabavljaju. Sada, ona je ponosna vlasnica kolekcije štapova i šišarki.

Pedijatar u filmu priča kako deca koja idu u vrtić na otvorenom nikada ne dolaze kod njega sa problemom deficita pažnje (ADHD) za razliku od dece iz standardnih vrtića. I mnogo se ređe razboljevaju.

Ute Šulte Esterman, predsednica nemačke Federacije prirodnih i šumskih vrtića kaže da na osnovu njihovog 20-godišnjeg iskustva mogu da zaključe da u ovakvim vrtićima ima znatno manje povreda, a da se deca brzo očeliče, pa ređe oboljevaju od prehlada i gripa. Mnogo manje ima i vaški. Jedino češće zarade lajmsku bolest zbog krpelja, ali, kako kaže, korist za mentalni i fizički razvoj je mnogo veća od ovih rizika.

School's Out: Lessons from a Forest Kindergarten from Rona Richter on Vimeo.

Ne mogu, a da se odmah ne setim kupus-salate. Stalno podsećam decu da se ona ne jede rukama – u vrtiću tako navikli zato što je viljuška strogo zabranjena. Mnogo je, brate, opasna. Kao i ljuljaške. Njih prebace preko prečke da deca ne mogu da ih dohvate i upuste se u opasnu aktivnost ljuljanja. A onda se setim i nekih roditeljskih sastanaka na kojima su mame i tate, nezadovoljne “bezbednosnim nivoom”, predlagale da se sve ivice na igralištu presvuku suđerom. Da njihova zlata nikad ni modricu ne bi mogla slučajno da zarade.

Razumem vaspitače i donosioce propisa što tome popuštaju – pritisak roditelja i medija je ogroman. Ali rekoh, vredi ih podsetiti da ne mora tako. Eto, neki ljudi isto tako odgovorni, stručni i ažurni, pa ne puštaju decu da izrastu u bolešljive nesposobnjakoviće zato što su “takva vremena”. Baš ih briga što ima i roditelja kojima se ne sviđa što su deca na kiši i suncu, što idu u poljski wc i mlataraju sekirčetom – oni imaju rezultate da pokažu i argumente da dokažu da baš u takvim uslovima – deca cvetaju.

(Izvor: detinjarije.com / Piše: Jovana Papan)

Share this article