Mudre misli Vladete Jerotića: Što je naučio Jovica, ne ispravi više Jovan!

Vladeta Jerotićje istaknuti srpski lekar, neuropsihijatar, psihoterapeut i književnik, svestrani erudita i akademik SANU. Rođen je 2. avgusta 1924. godine u Beogradu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju.

Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a zatim je specijalizovao neuropsihijatriju. U Švajcarskoj, Nemačkoj i Francuskoj specijalizovao je psihoterapiju. Radio je više decenija kao šef Psihoterapeutskog odeljenja beogradske bolnice „Dr Dragiša Mišović“.

Od 1985. do penzionisanja, kao profesor po pozivu, predavao je pastirsku psihologiju i medicinu na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Akademik  prof. dr Vladeta Jerotić  razvio je obimnu i plodnu publicističku delatnost iz  graničnih oblasti psihoanalize, psihoterapije, religije i filozofije. Takođe je održao brojna predavanja na teme iz pomenutih oblasti u gotovo svim većim gradovima Jugoslavije, a i danas povremeno drži predavanja u Beogradu i širom Srbije. Od 1984. godine Jerotić je član Udruženja književnika Srbije, a redovnije član Medicinske akademije i Srpske akademije nauka i umetnosti (Odeljenja jezika i književnosti).

 

Ovo su njegove mudrosti:

- "Voleti drugog čoveka znači i razumeti ga, a svakako i – opraštati mu. Nije, doduše, lako voleti čoveka onakvog kakav jeste, ali samo ako budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog kakav jeste, podstaći ćemoga da bude onakav kakav može da bude."

- "Velika je to veština umeti razgovarati sa čovekom."

- "Većina ljudi se pokorava zabranama, pre svega onim spoljašnjim, i to samo dok je pod prinudom, i dok se plaši. One unutrašnje zabrane teško ko uspeva da realizuje."

- "Moć vladanja nad drugim neodoljiva je slast tamne strane čovekovog bića."

- "Nije preterano smatrati da je najveća nesreća za ljude i ovu planetu na kojoj žive– katkad potpuna, katkad delimična nesposobnost jednog velikog broja ljudi da vole. Isto tako ne izgleda mi nimalo preterana misao da se čitavo čovečanstvo i zemlja pod njim održavaju pre svega zahvaljujući onim malobrojnim ljudima koji su u stanju da vole."

- "Samo je čovek taj koji ne oprašta ni sebi ni drugima, nego traži osvetu, bilo agresijom kažnjavajući druge, često nevine ljude i narode, bilo danas sve češće, kažnjavajući samog sebe, navlačeći na se nesvesno sve moguće psihosomatske bolesti, alkohol i drogu, obolevajući od depresije i dovodeći sebe do samoubistva."

 

- "Sumnja je plod samo kao prelazna i prolazna faza u razvoju ličnosti, ali često, nažalost, naročito na ovom olujnom i trusnom tlu, na kome se sumnjalo u sve i svakoga, ona ostane trajna i neizmenljiva sumorna boginja – pratilja našeg bića."

- "Sva dostignuća moderne tehnike, kao i moderne medicine, učinila su život, a sigurno i smrt, težim i mučnijim. Samo "volja za smisao“ može da nas učini odgovornim i tada tek spremnim da pomognemo i sebi i društvu."

- "Svaki čovek ima jednu ili više "slepih mrlja" u sebi, i to upravo za one strane svoje ličnosti koje su bitne za ličnost, a koje on upravo ne želi da opazi i prihvati kao deo sebe."

- "Što je naučio Jovica, ne ispravi više Jovan!"

- "U samoći čoveku se otvara put u sopstvenu dubinu, i ako on uspe da siđe u nju bez straha i zaziranja, vratiće se obogaćen na površinu i tek tada, kada je otkrio svoje Ja, imaće otvoren i pravi put prema bližnjem, prema Ti."

(Izvor: stil.kurir.rs / mudrosti.org)

Share this article