Velika tajna koju Frojd nije uspeo da odgonetne: ŠTA TO ŽENE ZAPRAVO ŽELE?

Veliko pitanje na koje nikada nije odgovoreno i na koje Frojd nikada nije  mogao da odgovori, uprkos tridesetogodišnjem istraživanju ženske psihe glasi: šta to žene zapravo žele?

To je verovatno najpoznatija izgovorena misao Zigmunda Frojda, austrijskog neurologa i osnivača psihoanalize, jednog od najuticajnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti 20. veka. 

Njegovi sledbenici smatraju ga velikim naučnikom koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji, izmenivši način na koji razmišljamo o sebi. Frojdovi psihoanalitički termini, kao što su id, ego, libido, neuroze i Edipov kompleks, postali su deo rečnika koji svakodnevno koristimo. 

                                                                                   



Tajnovita mladost

Vizionar briljantnog uma, koji je svojim kontroverznim idejama šokirao čovečanstvo, ali i ostavio neizbrisiv trag u svetskoj kulturi i otvorio kapije do tada neistraženih odaja ljudske psihe, rođen je 6. maja 1856. godine u mestu Frajberg u Moraviji (danas u Češkoj), kao Zigismund Šlomo Frojd, prvorođeno dete Jakoba i Amelije Frojd. 

Dok je još bio mali, roditelji su primetili da je izrazito bistro dete i zbog toga je uživao poseban status u porodici. Iako su živeli u malom stanu sa sedmoro dece, Zigmund je imao sopstvenu sobu i uljanu lampu, dok su ostala deca u porodici pri učenju koristila sveće. Kao dete je maštao o tome da postane general ili ministar, ali s obzirom na to da je bio Jevrejin, nije mu bilo dopušteno da se bavi bilo kojim drugim zanimanjem osim medicine i prava. To ga nije sprečavalo da nauči da govori francuski, engleski, italijanski i španski jezik i da se posveti proučavanju dela Ničea, Hegela, Šekspira i Kanta. 

O Frojdovoj mladosti se ne zna previše, jer je u dva navrata uništavao dokumente na osnovu kojih bi moglo da se sazna više. Dokumenti koji su nastali kasnije, brižno su čuvani u Frojdovoj arhivi koja je bila dostupna samo njegovom ličnom biografu Ernestu Džonsu i nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski. 

Oženio se Martom Bernes, posle pet godina zabavljanja, imali su šestoro dece, tri sina i tri ćerke. Ana Frojd, jedna od njegovih ćerki, i sama će kasnije postati ugledan teoretičar psihoanalize na polju dečje psihologije. 

Turbulentni brak

Iako različitih karaktera, ljubav Sigmunda i Marte bila je čvrsta. Marta se posvetila odgajanju dece, a Frojd je danonoćno radio na svojim slučajevima. Marta je, kako tvrde neki istraživači, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili da je uopšte nema. S druge strane, Frojd je bio ljubomoran, isključiv, uveren da su žene ograničene svojim polom. Ipak, Marta je bila uz njega kada mu je bilo najpotrebnije. Svog supruga je, navodno, izvukla i iz moguće kokainske zavisnosti dok je eksperimentisao, ne znajući da kokain može da izazove zavisnost. 
Jedan od najvećih branilaca i pristalica korišćenja kokaina u medicinske svrhe, ali i njegov konzument, bio je upravo Frojd. Naime, pre 130 godina, kokain je bio najnoviji čudesni lek. Smatralo se da leči sve, od zavisnosti od morfijuma, preko depresije, nervoze, letargije, umora, preko stomačnih problema do astme i tuberkuloze. 

Rani uticaj na Frojda izvršio je Jozef Brojer, lekar veoma uvažen u Beču. On se koristio hipnozom kao tehnikom lečenja, Njih dvojica su objavili knjigu "Studije histerije", gde su opisali svoje studije slučaja, delo koje je napravilo prekretnicu. Njeno objavljivanje 1895. označilo je pojavu psihoanalize. Godine 1900, Frojd je objavio knjigu "Tumačenje snova", koja je ujedno predstavljala i njegov prvi samostalni rad kojim je najavio psihoanalitičko učenje. Smatrao je da snovi simbolički reflektuju nesvesne želje. Godine 1904, Frojd je objavio delo koje će postati njegova najpopularnija knjiga, "Psihopatologija svakodnevnog života", gde opisuje kako se nesvesna osećanja i želje često reflektuju u lapsusima ili greškama.

 

LIčne tragedije


Užasna razaranja Prvog svetskog rata odrazila su se teško na njega, izgubio je troje dece usled rata i bolesti, dobio je rak vilice, zbog čega je više od trideset puta morao da bude operisan. Frojdov izuzetni pesimizam, koji je ispoljio u delu "Nelagodnost u kulturi" (1930), bio je odraz destrukcije koju je video svuda oko sebe. U maju 1933. godine Frojdove knjige su spaljivane sa ostalim knjigama u Berlinu, kada je Adolf Hitler preuzeo vlast u Nemačkoj. Frojd je, teška srca, napustio Beč i sa porodicom se preselio u Englesku. Manje od godinu dana kasnije, 23. septembra 1939. godine, umro je u Londonu, u 83. godini, od posledica raka grla. Zigmund Frojd je deda slikara Lusijena Frojda, komediografa i pisca Klementea Frojda, pradeda novinarke Eme Frojd i modnih dizajnera Bel i Metjua Frojda.

Uzrok histerije - seks

Frojd je zastupao tezu da je uzrok histerije seksualne prirode i tada je razvio deo onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. On otkriva Edipov kompleks, i 1900. objavljuje knjigu "Tumačenje snova". Nakon nje slede "Psihopatologija svakodnevnog života" i "Tri eseja o seksualnosti" gde iznosi ideju da se deca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen ludakom. 

Neki od najpoznatijih citata Zigmunda Frojda se i danas provlače kroz obrazovanje širom sveta. Najpoznatiji su:

- Moralan je onaj koji reaguje već i na iskušenje, koje doživljava u samom sebi, ne prepuštajući mu se. 
- Nikad nismo tako nezaštićeni nego kada volimo. 
- Mi više težimo ka tome da izbegnemo bol, nego da doživimo radost.
- Ljubav je jedna, samo jedna lepša reč za nagon.
- Odrastao je onaj čovek koji može ujediniti tri stvari: ljubav, posao i uživanje.
- Amerika je najgrandiozniji eksperiment koji je svet ikad video, ali bojim se da neće biti uspešan. Amerika je greška, ogromna greška.

 

(bktvnews/nezavisne)

Share this article