Vladeta Jerotić o strahu, gubljenju nevinosti, pravoj ljubavi...

Pod prozorom i ispred vrata grozdovi ljudi, ali mesta nema. I na maloj bini gde će Jerotić kasnije doći se sedi.

Ovi okupljeni na skadarlijskoj kaldrmi ispod prozora šalju poruke i molbe ovima unutra da im snime kazivanje… Neverovatna glad za smislom, za nekim kome se može verovati, za rečima dostojnim čoveka…

Ulazi Jerotić.

Tajac...

“Koliko vas je, to me raduje... nisam očekivao”, kaže sa smeškom koji, kako reče jedna od devojaka, leči...

“Odbacivanje! Složeno i bolno čovekovo pitanje”, kaže Jerotić i dodaje: ”Od koga možemo biti odbačeni, od Boga, partnera, roditelja, društva... I narodi se boje da će biti odbačeni. Hajdeger je rekao strah i krivica su ontološke kategorije, srasle sa ljudskim bićem od rođenja.”

Nižu se reči, misli, primeri, poneka digresija. Prijemčivo, dubokoumno, katkad duhovito...

“Treba razlikovati strah koji nas štiti od onog bolesnog, neurotičnog, patološkog... Imamo i vrlo opasan strah od samog sebe”, rekao je između ostalog.

U nekom trenutku zapitao je i sebe i prisutne: ”Kako se boriti protiv straha? Sv. Jovan kaže savršena ljubav isteruje svaki strah. Savršena ljubav, hm... Šta li je to po Svetom Jovanu? Savršena da l’ postoji? Ne znam, teško... Al‘ iskrena ljubav pomaže protiv straha. Međutim, i u ljubavi, posebno partnerskoj, ima straha. Da l’ ćemo je izgubiti, da l’ biti iznevereni...”

Osvrnuo se potom na muško-ženske odnose, upoređivao ih kroz vreme, skretao pažnju na činjenicu da su oni zapravo tajna:

”Žao mi je mladih devojaka danas. Zaljube se sa 15, 16, u seksualne odnose stupaju onako, bez emocija, poverenja, žudnje... Sutradan jedva da se poznaju. A oko gubljenja nevinosti. Frojd se time bavio, govorio o nekim plemenima u kojima ritualno stare žene određenim predmetom oduzimaju nevinost mladim devojkama. Frojd je govorio da onaj koji je prvi u seksualnom životu žene nikako ne treba da joj bude muž. Zbog agresije i bola. Posle se to nesvesno projektuje.”

Strah od Boga je, kako je rekao, velika tema: ”To je vezano za prvobitni greh. U hrišćanstvu je krivica na Evi, u Kuranu su krivi oboje. Pomno iščitavam Kuran iznova, pomno... Dakle, Bog, da li nas je odbacio? Neki kažu Bog ne kažnjava, složio bih se s njima. Pa ko kažnjava? Kažnjavamo sami sebe. Autodestrukcija u XXI veku je neverovatna. Ne treba nam ni atomska bomba ni đavo.”

Govorio je potom o Adlerovoj knjizi “Smisao života”, frigidnosti, apstinenciji: “Niko poludeo nije od apstinencije - to vam kaže Vladeta Jerotić”, o judaizmu, o tome na koji način se muškarci plaše žena, o opakim strahovima ljudi koji su na pozicijama moći, o odbačenosti od roditelja:

“To je vrlo snažno, opasno, a danas ova katastrofalna nezaposlenost... roditelji u grču za poslom a deca se osećaju odbačenom... biće tu posledica”.

“Pokorni smo iz straha, a poslušni iz ljubavi”, kazao je Jerotić.

Zašto ovog čoveka svi žele da čuju.

O strahu, gubljenju nevinosti, apstinenciji, pravoj ljubavi...

Savršena ljubav da l’ postoji? Ne znam, teško... Al‘ iskrena ljubav pomaže protiv straha.

Niko poludeo nije od apstinencije - to vam kaže Vladeta Jerotić.

KutakNet

 

Share this article