TRI BELE SMRTI: Ovako telo odreaguje kada ih izbacimo iz ishrane

Šećer, so i belo brašno su omiljene namirnice u svim srpskim domaćinstvima. Iako hrani daju primamljiv ukus, ove tri bele smrti loše utiču na naše zdravlje, te stručnjaci savetuju da ih što pre izbrišete sa menija.

Bez šećera...

Snaga mršavljenja

Nema ništa lepše od bogate, čokoladne torte, hrskave krofne, punjene džemom, kremom... Iako od same pomisli na poslastice većini curi voda na usta, unos šećera može naneti štetne posledice ako preterujemo.

- Šećer je u stvari saharoza, a poznat je i kao konzumni šećer, stoni šećer, industrijski rafinisani šećer ili beli šećer. Ovaj šećer predstavlja prazne kalorije. Za varenje ovog šećera potrebno je da organizam uloži napor - priča nutricionista.

 

U odnosu na glukozu, šećer se brzo vari i remeti rad pankreasa i nadbubrežne žlezde.

- Nagle promene insulina i glukoze kod osetljivih osoba mogu dovesti do hipoglikemije, čiji su prateći simptomi: umor, slabost, preznojavanje, muka i gađenje. Dugogodišnje konzumiranje većih količina šećera dovodi do intolerancije na šećer i vodi ka dijabetu - upozorava Vujičićeva.

Šećer nam uopšte nije potreban u ishrani, jer energiju lako možemo obezbediti iz drugih prirodnih izvora kao što su jaja, riba, meso, žitarice, povrće i voće.

- Da bismo se izborili sa zavisnošću od šećera, najbitnije je, ali i najteže da prestanemo da jedemo i pijemo slatko bar četiri do pet dana. Čim unesemo šećer, poželećemo ga još više, kao kad gasimo vatru benzinom - ističe ona.

Nakon što niste jeli ništa slatko nedelju dana, osetićete veću količinu snage i energije. Rad digestivnog trakta će se vratiti u normalu. Posle 10 dana pauze, smanjuje se količina lošeg holesterola u krvnim sudovima, a i vaga će se obradovati - izgubićete oko kilogram, dva.

- Kada ste se rešili zavisnosti, vaš ukus za slatko se može promeniti, pa tako vam nekada omiljeno piće ili kolač sada mogu biti preslatki - kaže Jasna Vujičić.

Alternativa - stevija

Samo jedan prirodni i svi veštački zaslađivači ne sadrže kalorije i posle njihove upotrebe ne raste nivo šećera u krvi. Imaju sladak ukus, ali ne izazivaju karijes.

- Glavni predstavnik prirodnih zaslađivača je stevija, a možete je naći u obliku praha, granula i tečnosti. Fruktoza, dekstroza, med, malteks i javorov sirup su takođe prirodni zaslađivači, ali imaju kalorije i na organizam deluju isto kao beli šećer, stoga nisu adekvatna alternativa. U grupu veštačkih ubrajamo saharin, aspartam i ciklamat, ali ne preporučujem njihovu primenu ukoliko niste dijabetičar - savetuje nutricionista Jasna Vujičić.

 

Bez soli

Više energije, niži pritisak

Iako to ne primećujemo, so je u našim jelovnicima prisutna svakodnevno - solimo, jedemo slane grickalice, mesne prerađevine, a ne shvatamo da je preporučena dnevna vrednost soli sadržana već u vekni hleba.

- Potreba za kuhinjskom solju iznosi oko pet grama na dan, mada se ta vrednost često premašuje. Kad solite hranu, vodite računa da ne prekoračite dozvoljenu granicu od pet grama, jer je dosta namirnica koje jedete već posoljeno - objašnjava za „Blic magazin“ Jasna Vujičić, dijetetičar-nutricionista.

So vezuje vodu i podiže pritisak, ali preterana upotreba soli može imati loš uticaj na bubrege i povećati rizik od drugih bolesti.

- Ako pazite na vašu ishranu, na ambalaži ćete naći koliko koja namirnica sadrži soli. Obolelima od hipertenzije spomenuta granica je još niža, pa se ne preporučuje upotreba više od tri grama soli na dan. Dokazano je da smanjenje unosa soli direktno utiče i na smanjenje hipertenzije - priča nutricionista Vujičić.

Konzumirate li vi so, šećer i belo brašno?

 *KONZUMIRATE LI VI SO, ŠEĆER I BELO BRAŠNO? / FOTO: PROFIMEDIA

Kada odlučite da smanjite unos soli u svoj organizam, prvenstveno bi trebalo da vodite računa i birate namirnice u kojima je nema ili ima u manjoj količini.

- Izbacivanjem ili normalizacijom unosa soli dolazimo do situacije u kojoj unosimo samo minimum, koliko nam je realno i potrebno za normalno funkcionisanje organizma. Tada više ne dolazi do preteranog nagomilavanja vode u organizmu, a posledično do smanjenja krvnog pritiska. Tako smanjujemo rizik od kardiovaskularnih bolesti, vitalniji smo, imamo više energije. Sve to naravno podrazumeva da razmišljamo kada jedemo, jer navika da solimo hranu a da je nismo ni okusili postoji kod mnogih kao ukorenjena pojava. Promenimo rđave navike i sklonimo slanik sa stola - savetuje naša sagovornica.

 

Alternativa - celerova so

Kalijumova so ima manji sadržaj natrijuma.

- Jedna od zamena za kuhinjsku so je i himalajska so, koja ima oko 80 minerala koji se prirodno nalaze i u organizmu, a od kojih su najbitniji magnezijum, kalijum, jod, kalcijum, bakar i gvožđe - priča nutricionista Vujičić.

Ali ipak ima natrijum-hlorid, pa osobama koje pate od hipertenzije neće biti neka razlika.

- Celerova so je zamena za običnu so, kod koje je deo soli zamenjen mlevenim celerom, dakle 40 odsto je celer, a 60 odsto jodirana morska so. Ova so se može smatrati dobrom alternativom običnoj soli - objašnjava Jasna Vujičić.

Bez belog brašna

Sitost i bolja probava

U belom hlebu koji se pravi od belog pšeničnog brašna nedostaju nutritivno vredne materije koje svaki integralni hleb sadrži: minerali, vitamini i vlakna.

- Umesto toga, ostali su samo ugljeni hidrati koji se brzo apsorbuju u organizmu kao šećer. Beli hleb nije zasit, jer se brzo apsorbuje, pa zato brzo ogladnimo posle obroka u kojem dominira. Upravo zbog navedene činjenice, smatra se da je beli hleb i drugi pekarski proizvodi od belog brašna jedan od glavnih krivaca za gojaznost. Praktično, konzumiranje belog hleba se može poistovetiti s unošenjem bezalkoholnih pića sa šećerom. Te prazne kalorije se brzo transformišu u masnoće, i eto naslaga - ističe dijetetičar Jasna Vujičić.

Imajući u vidu da su ugljeni hidrati, kao i ostali makronutrijenti, važni za normalno funkcionisanje ogranizma, belo brašno treba zameniti drugim, zdravijim vrstama.

 

- Zamena belog brašna crnim, integralnim, ražanim ili drugim brašnom ni izbliza nije dramatična kao borba sa šećerom. Ukus vam se možda u startu neće dopasti kao onaj hrskavi fantastični ukus belog hleba iz najbliže pekare, ali u tome je štos. Naučićete da jedete manje hleba, a dobijaćete više nutrijenata - objašnjava nutricionista.

Ako imate kućnu pekaru, možda nije loša ideja da sami mesite svoj hleb.

- Sve je bolje od belog hleba. Nakon što belo brašno izbrišete iz svog jelovnika, vrlo brzo možete očekivati veću sitost, bolju probavu, manju telesnu težinu, manje epizode gladi, manje osećaja umora, ali i više energije i vitalnosti - priča Vujičić.

Alternativa - graham brašno

Crno (pšenično) brašno je bogatije mineralima od belog brašna, a takođe i vlaknima. Belo brašno je od oljuštenog zrna pšenice, pa ne sadrži mekinje, omotač u kojem je najviše vlakana i minerala.

- Crno brašno je od delimično oljuštenog zrna, ali ipak sadrži veći procenat mekinja. U ovoj borbi crnog i belog brašna ne treba zaobići ni graham - brašno dobijeno mlevenjem integralnog (neoljuštenog) zrna pšenice. Hleb od ovog brašna ima grublju strukturu, ali je zato najzdraviji od svih pšeničnih hlebova, pa ga rado jedu i dijabetičari. Tu su i druga brašna, ražano, ječmeno, heljdino... - kaže Jasna Vujičić.

(Izvor: zena.blic.rs / Andriana Janković)

Share this article