Kako je oblast okružena planinama, gips koji se inače topi u dodiru sa vodom nije imao gde da pobegne, čak se šta više slivao sa okolnih San Andreas i Sakramento planina taložeći se hiljadama godina u ovom basenu.
*Foto: Profimedia, Bela pustinja u SAD - Vajt Sends
Voda koja nema gde da oteče ili odlazi u zemlju ili formira bazenčiće koji su naročito privlačni posetiocima. Kada voda ispari, iza nje ostaje gips u kristalnojformi, takozvani selenit. Atmosferski uslovi kao što je vetar razbijaju i sitne ove kristale koji postaju kao pesak.
Za razliku od peščanih dina, gips ne pretvara Sunčevu energiju u toplotu, tako da se po Vajt Sendsu može ići bosih nogu i po najvećoj vrućini. Specifičnost ovih dina je u tome što, iako stalno menjaju oblik, dešava se da se posle kiše privremeno stvrdnu i postanu otporne na vetar.
*Foto: Profimedia, Bela pustinja u SAD - Vajt Sends
Prvu ekspediciju kroz Vajt Sends predvodila je američka vojska 1849. godine, a već 1861. latino porodice počele su da se naseljavaju u ovoj oblasti. Predsednik SADHerbert Huver proglasio je 1933. godine Vajt Sends za nacionalni park, a zvanično otvaranje odigralo se godinu dana kasnije.
*Foto: Wikipedia/Franzinho, Bela pustinja Vajt Sends
Nažalost, ovaj neobični predeo okružen je vojnim objektima, zbog čega se dešavalo da projektili greškom padnu na tlo Vajt Sendsa i unište turističke lokalitete. Pored toga, borbeni avioni često preleću pustinju narušavajući mir i tišinu ovog impresivnog pejzaža.
Od 2008. godine Vajt Sends je na spisku svetske baštine, što je izazvalo veliko protivljenje određenih političkih struja u SAD , usled pritiska UNESKO-a da se smanjevojne aktivnosti u oblasti.
*Foto: Profimedia, Bela pustinja u SAD - Vajt Sends
[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=ofUzW-ChOSQ[/youtube]
(Izvor: newsweek.rs)