Da je život često surov i nepravedan, ali i da još uvek ima dobrih ljudi najbolje dokazuje priča o Đorđu Jankoviću. Rođen je  kao treće od četvoro dece u prosečnoj novopazarskoj porodici.

"Odveo me je u kafanu, nahranio, dao kao sad vojniku da daš 1.000 evra i otišao. U par rečenica koje smo izmenili, rekao mi je da je došao jer ima neka posla u blizini. Ostalo vreme smo ćutali. Po povratku iz vojske saznajem od prijatelja da me je slagao. Seo je u auto i došao samo zbog mene"

- Mi Srbi smo baksuzi. Večito radimo za druge, dok njima padaju pare s neba bez ikakvog truda – kaže Ivan (27), koji je radio mesec dana u Kataru. Otišao je tamo vođen pričama o “obećanoj zemlji”, vratio se sa 6.000 evra na računu, ali više nego razočaran.

Detinjstvo bi verovatno zaboravio, odrastanje takođe, verovatno sve do trenutka kada mu je ruku spasa pružio potpuni neznanac.

U svom novom blogu na Facebook stranici AllMe, Gorica Nešović piše o problemu alimentacije, pokušavajući da ga sagleda sa različitih strana. U svakom slučaju, priča se "lomi" na deci i to nikad ne treba gubiti s uma.

Ovo je Aleksa. Imao je 14 godina, bio odličan đak sedmog razreda Osnovne škole “Sreten Mladenović Mika” u Nišu.