Najlepša ljubavna priča dogodila se između muslimana i Srpkinje i ima veze sa Vidovdanom

Olivera Lazarević bila je najmlađa ćerka kneza Lazara i kneginje Milice. Posle Lazareve smrti na Kosovskom boju, kneginja je bila primorana da svoju najmlađu, a istovremeno i najlepšu ćerku preda turskom sultanu Bajazitu u harem.

Odluku o slanju Olivere u harem doneo je Državni sabor 1389. godine.

Srpski narod je, prema predanjima, iz Kruševca ka Drenopolju, put Oliveri posuo ružama.

A među mnogim ženama u haremu, Olivera je postala jedna od četiri sultanove zakonite žene – kadune.

 

Između sultana Bajazita i Olivere rodila se ljubav. Ona je bila veoma poštovana, te joj je dozvoljeno da zadrži i svoju veru među muslimanima. Svoj položaj Olivera je koristila da pomogne srpskom narodu.

Najveći greh joj je, ipak, to što je neprestano šaputala sultanu u korist svog brata despota Stefana Lazarevića.

Olivera je bila mudra žena iznad svega. Više je koristila svoju pamet, nego lepotu, i tako uspela da postane sultanova miljenica.

PROČITAJTE JOŠ SUTRA JE VIDOVDAN: Pre spavanja treba da izgovorite OVE reči!

Harem je bio složeno, opasno i zatvoreno društvo, izolovano od stvarnosti i spoljašnjeg sveta. Samo četiri hasećije, koliko je propisivao šerijat, mogle su stupiti u šerijatski brak i nazivane su kadunama, a ako rode sinove baš-kadunama.

Vešto izbegavajući intrige i strogu hijerarhiju našla je put do Bajazitovog srca. Kao njegova miljenica uspela je da pomogne svojoj zemlji. Ovakvim ponašanjem pokazala je izuzetnu diplomatsku mudrost.

Zahvaljujući njenoj sposobnosti i uticaju koji je imala nad samim Bajazitom  porodica Lazarevića zauzela je vrlo povoljan položaj na turskom dvoru.

 

U haremu je provela 12 godina i po povratku u Srbiju bila je Despotov verni pratilac i savetnik, vodila je politički diplomatske odnose sa turskom vlašću, jer je dobro poznavala tamošnje vladare. 

Posle bitke kod Angore (Ankare) 1402, gde je tatarski emir Tamerlan naneo težak poraz Osmanlijama i zarobio sultana Bajazita, zarobljeništva je dopala i Olivera.

Prema osmanskoj tradiciji, Bajazit je 8. marta 1403. u tatarskom ropstvu na kraju izvršio samoubistvo zbog sramote koja je bila nanesena Oliveri.

Olivera je oslobođena iz zatočeništva tokom 1403. zahvaljujući poslanstvu koje je njen brat Stefan Lazarević poslao Tamerlanu.

Vratila se u Srbiju 1403. godine i nešto kasnije se trajno nastanila na dvoru svoga brata despota Stefana u tadašnjoj prestonici Beogradu. Sve do njegove smrti.

Princeza Olivera nije se više udavala i nije imala potomaka. Smatra se da je umrla posle 1444. godine i ne zna se gde je sahranjena.

(kutaknet.com / telegraf.rs)

Share this article